U pozadini suđenja koje bi moglo Rusiji uručiti ključeve Europi Rusiji nalazi se poduzetnik Robert Ježić, napisao je analitičar Theodor Karasik, suradnik instituta Lexington u američkoj saveznoj državi Virginiji na portalu Euronews. Karasik, koji se već neko vrijeme baci odnosom Rusije prema Europi te posebice analizira slučaj Ina - MOL, sada se okreće Ježiću, čije svjedočenje da su na račun njegove tvrtke Xenoplast ciparske tvrtke Ceroma i Hangarn uplatile pola od predviđenih 10 milijuna eura mita šefa MOL-a Zsolta Hernadija za predaju upravljačkih prava Ine inkriminira Ivu Sanadera.
Istovremeno, arbitražni sud u Ženevi sudu utemeljenom prema pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL), na kojem je Hrvatska tužila MOL i izgubila, okarakterizirao je Ježića nepouzdanim svjedokom, a njegovo svjedočenje puno nelogičnosti.
Dok je jedan od najbogatijih Rusa i suvlasnik ruskog Rosnefta Mihail Gutseriev na sudu tvrdio da je taj novac uplatio za lobiranje za projekt naftovoda Družba Adria, Ježić je ustrajao u tvrdnji da je to novac za mito. Sam tijek novca rekonstruiran je na arbitražnom sudu i glasi ovako: u lipnju 2009. Ceroma i Hangarn plaćaju 5.000.000 EUR Xenoplastu, odmah zatim Xenpolast biva dokapitaliziran sa 800.000 CHF, a Dioki Holding - još jedna Ježićeva švicarska tvrtka - sa 2.500.000 CHF. Xenoplast u rujnu posuđuje Diokiju 4.567.608 eura. Naposljetku 2011. Dioki u potpunosti preuzima Xenoplast.
Dioki Holding, registriran u švicarskom Zugu, u tom je periodu zastupao je Stefan Hurlimann, no u registru tvrtki stoji da je 2004. vlasnička struktura bila drugačija. Kao direktori bili su upisani Ježić te Michael Iten i Urs Hausheer, odvjetnici iz tvrtke Hausheer&Partner, koja i danas dijeli adresu s Diokijem. Hausheer nije nepoznat švicarskom i širom poslovnom svijetu. Govori se da je u dobri odnosima s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, bio prva i jedina upisana osoba u tvrtki Nord Stream AG (Sjeverni tok), projektu gradnje plinovoda iz Rusije do Njemačke koja izaziva bijes Amerikanaca, te ovlašteni potpisnik tvrtke Južni tok Srbija.
U geopolitičkom kontekstu, ta povezanost s Rusijom koja intenzivno želi ući na hrvatsko plinsko tržite i protivi se gradnji LNG terminala na Krku, stoji iza nekih špekulacija kako je novac prvotno uplaćen Ježiću možda čak usmjeren kako bi se kupnjom zemljišta opstruirala gradnje kopnenog terminala u Hrvatskoj. Naime, luksemburški Gasfin, čiji je čelnik Davor Grčević u intervjuu HRT-u potvrdio veze s ruskim Gazpromom, od austrijske je države otkupio potraživanja koja je bivša Hypo Alpe Adria banka imala prema Ježićevom Diokiju. Ježić je pak kazao kako je na novac, kada je ušao u Xenoplast, plaćen porez te da je korišten za isplatu kredita koji je Dioki Holding, obećavši ga vratiti u hrvatski proračun, što do sad nije učinio.
- Suđenje Sanaderu i Hernadiju nije bilo kakvo suđenje, nego ono koje bi moglo odrediti energetsku budućnost Hrvatske, kartu resursa središnje Europe, pa čak i budući integritet eurozone - piše Karasik.
Slučaj je zabio klin između Mađarske i Hrvatske, čija je suradnja ključna za alternativnu plinsku rutu preko Krka, koja bi mogla osloboditi obje zemlje i Europu od ovisnosti o Rusiji, dodaje i zaključuje: - O Ježiću i hrvatskom pravosuđu ovisi hoće li ta europska regija biti uvučena u orbitu Kremlja.
U ovoj priči zapravo je jedino važna pozicija Roberta Ježića, godinama tvrdi da je zapravo čuvao novac za mito i sada se ispostavlja kako tog novca nema i ponaša se kao da ga nikad nije ni bilo. Cijela priča zvuči kao loš vic u kojem kad čujem časni sude novca nema zvuči jednako glupo kao i činjenica da sud temeljem službene dužnosti nije pokrenuo istragu protiv Ježića. A Dioki? te ljude i kombinacije više nitko i ne spominje.