Strah se uvukao među strance u Njemačkoj: 'Spakirajmo kofere dok nije kasno!'

Uoči novih izbora u Berlinu i Mecklenburg-Zapadnom Pomorju, u poznatim multikulturalnim četvrtima poput berlinskog Kreuzberga tema mogućeg iseljenja iz Njemačke odjednom je postala jedna od glavnih tema svakodnevnih razgovora.Naušnica, sijeda kosa zavezana u rep, naočale za čitanje na glavi: 50-godišnji Hasan sjedi ispred trgovine elektronikom u kojoj radi i gleda vrevu na berlinskom trgu Kottbusser Tor („Kotti“). U glavni grad Njemačke stigao je prije 20 godina iz Ankare, piše Focus. Njemačka je za njega i njegove turske sunarodnjake, kaže, „uvijek značila puno toga dobroga“ – slobodu, demokraciju, toleranciju i blagostanje. No, ono što se sada događa, prema rječima Hasana, ide u krivom smjeru. Misli na jačanje AfD-a.

„Ono što ta stranka planira s Njemačkom za mene znači početak kraja svega onoga što je ovu zemlju činilo vrijednom života i voljenom“, govori Hasan. Tema iseljavanja odjednom je svima na usnama, piše Fenix.

Nakon Saske-Anhalta, 20. rujna Berlin i Mecklenburg-Zapadno Pomorje biraju nove sazive parlamente. Na ulicama šarenog Kreuzberga prisutnost AfD-a gotovo se i ne vidi – na plakatima dominiraju Zeleni, Ljevica, CDU i SPD. Na ponovljenim izborima 2023. AfD je u Kreuzbergu osvojio tek 3,7 posto, ponajprije zato što svaki drugi stanovnik ima migrantsko podrijetlo. No, u anketama na saveznoj razini stranka doseže gotovo 30 posto. Trgovac voćem i povrćem Omer (44), rođen u Berlinu kao sin turskih doseljenika, ogorčen je na vladajuću crno-crvenu koaliciju. Struja, stanarine i gorivo postali su preskupi:

„Pogledaj breskve, 2,99 eura za kilogram. Prije 25 godina koštale su 1,50 maraka. Rado bih vratio njemačku marku“, govori Omer. I dalje smatra ispravnim što Njemačka financijski i vojno pomaže Ukrajini, ali dodaje: „Političari bi se polako trebali zapitati ne bi li mogli učiniti više za domaće gospodarstvo.“ Iako voli svoj kvart, Omer priznaje da ima dvojbi oko migracijske politike: „Ulica Sonnenallee sa svim onim Arapima… to je čak i za mene previše.“ Ipak, za AfD nikada ne bi glasao: „Mržnja koju šire je nepodnošljiva. Ako AfD ovdje i u ostatku zemlje postane još jači i dođe na vlast, sa suprugom i djecom odselit ću se u Tursku, iako zapravo ne želimo otići.“

Ispred obližnjeg lokala sjedi Ahmed (22), Kurd iz Iraka koji u Njemačkoj živi sedam godina. Radi „mini-job“ i nada se da će nadoknaditi školovanje, dobiti pravi posao i normalno živjeti. Glasati ne smije, no za AfD zna: „Rasizam koji dolazi od njih me rastužuje. Ali što se tiče deportacije stranaca koji se ne drže pravila i čine kaznena djela – istog sam mišljenja: oni moraju otići, van iz Njemačke.“ Samo ulicu dalje, ispred restorana sjedi 48-godišnja Payiz, također Kurdkinja iz Iraka. Za razliku od Ahmeda, u Berlinu je već dva desetljeća, ima njemačko državljanstvo, vodi vlastitu agenciju za nekretnine, radi kao službena pravna skrbnica, a troje djece joj studira u Beču. U Njemačkoj se dosad uvijek osjećala sigurno, no raspoloženje se naglo promijenilo:

„Zbog pobjede AfD-a u Saskoj-Anhaltu i jačanja u cijeloj zemlji, prvi put imam strah da ovdje više nisam sigurna. Znam da me moja njemačka putovnica ne bi zaštitila od samovolje AfD-a jer ja nisam ‘bio-Njemica’ (izvorna Njemica)“, upozorava Payiz i zaključuje:

„Iseljavanje je sada glavna tema u migrantskim krugovima. Svi pričaju o tome i svi se boje. Moja obitelj i ja već razmišljamo u koju bismo se zemlju mogli preseliti ako AfD dođe na vlast.“ S druge strane, 50-godišnji Hasan s početka priče još ne želi odustati. U Njemačkoj ima pravo glasa već deset godina i najavljuje da će birati Die Linke kako bi poslao politički signal. No priznaje: ne stvori li se jasna većina protiv AfD-a, i on bi na koncu mogao zauvijek okrenuti leđa Njemačkoj.