Što ostaje kad se ugase lampice? Ispod blagdanskog sjaja čeka hrđa

Vrijeme je zadane atmosfere slavlja i posvemašnje užurbanosti, čestitanja, zaborava. Govoriti o turobnoj stvarnosti u ovo doba godine nije primjereno, osobito između dva zadana slavlja, Božića i Nove godine. Negativu je bolje preskočiti kao pogrešan sadržaj u pogrešan trenutak. A ipak, možda je baš pravi trenutak između blagdana Božića i praznika Nove godine, kad se stvarnost želi skloniti ispod svjetala, forsiranog blještavila i uhodanog kiča, protiv kojeg se nitko ozbiljnije ne buni. Nekako ne paše podsjećanje na uobičajenu stvarnost jer je ona tvrda, htjeli to ili ne. I to ne samo ova naša ovdašnja kućna već i sveopća. Pozitiva je zadana, vrijeme je zaborava, čestitki, nada i naravno obećanja sebi i drugima da ćemo početi drukčije, bolje, odlučnije kad okrenemo stranicu kalendara. Bez obzira na razlike i neizrečeno razočaranje ovakvim slavljem, dominira lakoća, obilje, šarenilo. Za razliku od nekada za velike blagdane, kad je svega bilo malo pa se pripremalo dugo, štedjelo pažljivo i skupljalo kako bi za blagdane bilo svega i kako bi se stvorio ugođaj obilja, makar privremene jednakosti s drugima. Nažalost, i danas ima onih koji ni to ne uspijevaju i k tome ostaju sami u vrijeme okupljanja obitelji i prijatelja. Oni zapravo tek tada znaju da nemaju nikoga i zato je razumljivo da jedva čekaju da blagdani prođu. I eto ti materijala za mudrovanja stručnjaka koji spremno i naširoko objašnjavaju dijagnozu "blagdanske depresije". Za koju, usput, nema recepata ni njihovih lijekova…