Što je minijatura Julija Klovića prema poljudskoj svastici

Hrvatska početkom srpnja na umjetničkoj dražbi u londonskom Bonhamsu nije kupila minijaturu renesansnog majstora Julija Klovića “Djevica od Navještenja” čija je početna cijena bila 210.000 kuna. Umjetničko djelo ipak je našlo kupca i postiglo cijenu od nešto više od 400.000 kuna. Iako je Ministarstvo kulture u London na stručnu procjenu uoči aukcije slalo doktoricu znanosti i stručnjakinju za djela Julija Klovića Valeriju Macan, koja je potvrdila autentičnost najnovijeg Bonhamsova Klovića, hrvatski veleposlanik u Londonu u posljednji je tren dobio nalog da ne sudjeluje u licitaciji zbog upitne autentičnosti tog djela!?

Tako je, zapravo, zapaljena nova afera u hrvatskoj kulturi jer ista Valerija Macan čvrsto i javno ostaje pri svojoj tvrdnji o autentičnosti “Djevice od Navještenja”, ali tu ne staje. Tako tvrdi da su neautentične dvije Klovićeve minijature koje je hrvatska država ne tako davno otkupila i pohranila ih, jednu u zagrebačkoj Modernoj galeriji (riječ je o minijaturi “Sveti Petar s apostolima pred vratima raja” za koju je navodno isplaćeno 80.000 eura), a drugu u Hrvatskom restauratorskom zavodu (minijatura “Posljednji sud” za koju je u Londonu, ali u aukcijskoj kući Sotheby’s plaćeno 45.000 funti). Uostalom, kada je prije dvije godine u Klovićevim dvorima trajala izložba o Kloviću, uz atribucije tih dviju minijatura kočoperio se upitnik (!?), što je već izazvalo niz rasprava u hrvatskoj stručnoj, ali i laičkoj javnosti, ali bez ikakvih posljedica za ljude koji su kupovali “Svetog Petra s apostolima pred vratima raja” i “Posljednji sud”.

Koliko se zna, hrvatskoj je državi na prodaju nuđena još jedna minijatura koja se dobro čuvana nalazi na hrvatskom teritoriju “Isus na Maslinskoj gori”, koja je također bila izložena na izložbi u Klovićevim dvorima, ali za nju država ipak nije pokazala interes, a riječ je o atribuciji koju također osporava Valerija Macan. I dok se struka (a onda i političari) spore oko Klovićevih atribucija (krajnji račun su, htjeli ne htjeli, ionako platili beskrajno dobrodušni i strpljivi hrvatski porezni obveznici), za jedno “umjetničko djelo” potpuno druge vrste, Hrvatska će ovih dana bez pardona i bez gunđanja, ali i bez polemičkih iskrica povjesničara umjetnosti, isplatiti 100.000 eura, dakle nekih 760.000 kuna. Naravno, riječ je o računu koji je svemoćni Michel Platini ispostavio Davoru Šukeru i Hrvatskom nogometnom savezu za svježu performativnu provokaciju sa splitskog Poljuda, dakle za instalaciju koju bismo mogli nazvati “Svastika s poljudske ljepotice” koja je Hrvatsku gotovo koštala nogometnog raja, tj. sudjelovanja na Europskom nogometnom prvenstvu koje još nije definitivno izboreno.

I dok se lome koplja oko Klovićevih atribucija, “umjetnici” s Poljuda još su anonimni (iako su ih zabilježile sveprisutne kamere) i prilično je izvjesno da se sami neće pohvaliti da su autori drskog splitskog geometrijski pravilnog uratka na travi o kojem se raspisao cijeli svjetski tisak, onaj isti koji ne zanima kada se u Italiji prodaju vina s likom Benita Mussolinija ili kada se u Njemačkoj na aukcijama prodaju akvareli Adolfa Hitlera. I dok štedimo na Kloviću, kojem je struka dala zeleno svjetlo, olako bacamo silne eure na protestne instalacije koje nas uporno svijetu žele prikazati kao naciste veće od samih nacista i kao zemlju zakletih mračnjaka i primitivaca.