Stihijski ritam u Saboru: Izmjenama 62 zakona 'opraštamo' se od kuna, maraka pa i dinara

Stihijski ritam u Saboru je najmanji problem. Puno važniji ritmovi u Saboru su ritam nerada i nesposobnosti, ritam neumjerenosti u jelu i piću, ritam korupcije. Tim ritmovima se gibaju naši zastupnici.

Kada bi poštovana gospođa bila premijerka (a to su vjerojatno njezini snovi) , tada bi stvarn bio mrak. Poštovana gospođa stalno iznosi verbalne eseje o greškama i grijesima koje čini vladajuća struktura i time šalje poruke kako treba smijeniti vlast pod svaku cijenu, samo kako bi i ona bila značajan kotač u budućoj vlasti. Ali gospođa zaboravlja da je građani ne doživljavaju ozbiljno kao niti njezine prodike pred mikrofonima iz jednostavnog razloga što joj je potpora javnosti na razini tek nešto višoj od točke smrzavanja obične vode. Čak kada objavljuju rezultate anketa o postocima popularnosti, ne vidi se njezin uspjeh među praćenim osobama, pa vjerojatno pripada u kategoriju "ostali". I takva osoba se želi nametnuti i vodila bi državu bolje od Plenkovića. Zar u to mogu povjerovati birači? Naravno da ne jer je nema u anketama popularnosti praćenih osoba. Ali zato joj mediji daju široki prostor, daleko veći od postotka njezine popularnosti. Gospođa zaslužuje poštovanje kao osoba i to valja cijeniti, ali politička era gospođe je u slilaznoj liniji, nema je na popisu političara kojima se prati popularnost u anketama građana te na tom popisu praćenja nema nikakvog uspona i poboljšanja postotaka i to niz godina, i zato bi najbolje bilo da se gospođa politički umirovi i dalje posveti svojoj svojoj obitelji. Poštovana gospođa ima želju i ima ideje, aktivna je, nije u pasivi da joj samo prolazi vrijeme, ali jednostavno nema podršku i ja bih se osobno pozdravio s politikom.

Svi zakoni, zakonske nadopune ili zakonske promjene koje donosi Sabor su redovito za medije, a pogotovo za autoricu ovog clanka ili stihijske, lose, nedorecene, jednom rijecju idiotske. Naravno da autorica ne ulazi u srz, ali zato ona zna, da to sve skupa nista ne vrijedi, jer se nije mozda nju prije donosenja tih zakona, zakonskih podakata i promjena nije konzultiralo. Toliko prepotencije i umisljenosti se rijetko vidja. S tim autorica zeli poruciti javnosti, da u vldi i ministarstvima sjede i rade. Sami nesposobnjakovici, neznalice i budale. To je toliko pokvareno, da tome nema premca. Jer po pisanju medija u Hrvatskoj zive, osim onih koji rade u medijima, same budale i pametni ljevicari.