Kapital ne poznaje granice, a novac nema nacionalnost, stare su izreke koje vrlo često demantira ekonomija umotana u političke okolnosti. Primjer za to je i ekonomska suradnja Hrvatske sa Srbijom, koja je posljednjih desetljeća prevagnula u našu korist.
Hrvatski kapital prisutan je u Srbiji ne samo zbog akvizicija Agrokora nego i zbog mnogih hrvatskih kompanija koje su u susjednoj državi ulagale u industriju i našle ondje tržište. Hrvati su u Srbiju plasirali 749 milijuna eura svojeg kapitala. Izvoz u Srbiju znatno je veći od uvoza iz Srbije, pri čemu valja imati na umu da je dobar dio onoga što uvezemo proizvedeno u tvrtkama u hrvatskom vlasništvu. S druge strane, hrvatsko tržište dosad se branilo od srpskog kapitala, o čemu svjedoči i podatak Hrvatske narodne banke o izravnim ulaganjima kapitala po kojem je iz Srbije na domaći teren uloženo manje do 10 milijuna eura.
Takav nerazmjer u Srbiji je opravdano izazivao otpor pa i otvoreno prigovaranje srpskih poduzetnika da Hrvatska nije otvorena ekonomija i da im se pri jačoj aktivaciji sustavno postavljaju prepreke. Sličnu “diskriminaciju” pri izvozu proizvoda u Hrvatsku više su puta spominjali i poduzetnici iz drugih zemalja u regiji. Vijest o suradnji koja bi mogla početi investicijom u Vukovaru, i to uz blagoslov tamošnjega gradonačelnika Ivana Penave (HDZ) nagovještaj je da su otupjele oštrice noža kojim su u Hrvatskoj dočekivana srpska ulaganja, ali to što su predstavnici Privredne komore Srbije obišli Vukovar daleko je još od konkretnih ulaganja.
Srbija je vrlo atraktivna za ulaganja i zbog jeftine radne snage i zbog toga što nema carina prema Rusiji, nije tome golemom tržištu nametnula sankcije, a i članica je CEFTA-e, iz koje je Hrvatska morala izići. Ako mi koristimo te prednosti susjednog tržišta, pošteno je priznati i da bi ulaganje u Hrvatsku mnogim srpskim tvrtkama pojeftinilo i pojednostavilo poslovanje sa zemljama Europske unije. Zato su srpski poduzetnici i zainteresirani za plasman dijela svoga kapitala u Hrvatsku.
Turizam je naročito zanimljiv sektor za ulaganje, pa je najbogatiji Srbin Miodrag Kostić i najavljivao kupnju nekoliko hotela u hrvatskom dijelu Jadrana. Hrvatskoj su nužne investicije, pogotovo u nove objekte i industrije, a priljev kapitala iz susjednih zemalja trebao bi biti pozdravljen jer otvara mogućnost novih održivih radnih mjesta i jačanje poslovanja. Slovenija se, poput Hrvatske, dugo branila od novca iz zemalja iz regije pa je popustila u trenutku kada su vodeće slovenske tvrtke zapale u teškoće, a potom je prodavala imovinu onima koji su je htjeli ne birajući odakle kapital potječe. Robovanje domaćem kapitalu protivno je logici globalizacije koja gazduje svjetskom ekonomijom, ali puštanjem kapitala preko granice ne znači da se ne može čuvati domaće gospodarstvo. Ono se ne čuva preprekama ulaganjima, nego kvalitetnim zakonskim i administrativnim okvirom koji definira što želimo od investicija, u kojim okvirima i pod kojim pravilima.
Ne, poruka je,,, investicije i ulaganja DA, četnikovanje NE,, nikad više