Statistika o svjetskom bogatstvu zabilježila je rast srednjeg sloja u Kini i time smanjenje globalne ekonomske nejednakosti, a Europu izdvojila kao područje na kojem živi najviše pripadnika tzv. srednje klase.
Hrvatska je na dnu europske ljestvice prema standardu građana pa je od ovih optimističnih pokazatelja jako daleko. Ako je srednji sloj građana, baš poput temelja kuće u građevinskom smislu, jamstvo stabilnosti društva, onda je on dobar pokazatelj toga zašto su u Hrvatskoj mnoge vrijednosti nejasne, prividne ili neutemeljene. Širok pojam srednjeg sloja može se odrediti dohodovnim kategorijama pa se okvirno barata da bi to bili oni koji zarađuju od 5500 do 8500 kuna. Međutim, pristojan život kakav bi srednji sloj po definiciji trebao imati pretpostavlja uvjete u kojima pripadnici tog sloja bez ozbiljnih teškoća uspijevaju zadovoljiti sve svoje potrebe – stambene, kulturne, zdravstvene, obrazovne...
To bismo u našim uvjetima mogli s jedno triput većim primanjima. Jer naši su građani s primanjima u rasponu od 5500 do 8500 kuna gotovo u pravilu višestruko kreditno opterećeni i “na rate” otplaćuju ne samo stan i auto, nego i stalne potrebe kao što je godišnji odmor, odijevanje ili tehnički pregled auta. Dakle, iako po primanjima možda i zadovoljavaju kategoriju srednjeg sloja, realno teško žive i teško ih se može zvati srednjom klasom.
Kategorija koja bi po nekim normalnim sociološkim parametrima predstavljala (viši) srednji sloj za hrvatske je uvjete zapravo bogati sloj građana jer im je standard osjetno viši – posjeduju nekretnine, putuju, rate otplaćuju bez teškoća. To zapravo pokazuje da pravog srednjeg sloja u Hrvatskoj i nema, ne znatnije zastupljenog. A kao što se zna da kuća puca kad su temelji loši, tako se to događa i državi kojoj slabi standard srednjeg sloja građana. Njihovo nezadovoljstvo dovodi do političke nestabilnosti, što otvara put mogućim sukobima.
>>Od 7,4 milijarde ljudi na Zemlji, više od milijarde pripada srednjoj klasi
Pitajte Grčića,on ima drugačije informacije.