Specijalci su opkolili kuću i zaustavili Viktora dok je s mamom išao nahraniti kokice

Subota
6. 6. 2026.

Veličanstveni Antunovski hod mladih ove se godine zamalo pretvorio u tragediju. Priča počinje u zagrebačkom kvartu Trnovčici, odakle su na hodočašće s još dosta mladih krenula tri brata porijeklom iz Gruda, Ante, Mate i Ivan. Kada je procesija krenula iz Dubrave, braća su se držala zajedno, ali među desecima tisuća mladih ljudi koji su pjevali domoljubne napjeve, negdje u centru, izgubio se najmlađi Ivan. Braća su ga tražila, ali Ivan kao da je u zemlju propao. Nestanak su prijavili i policiji, pa su ga tražili i policajci. Srećom, kasno navečer Ivan se pojavio neozlijeđen. Do kuće ga je doveo njegov novi prijatelj Borna. Ispričao je braći da je morao u toalet, a kada je izašao, priključio se procesiji koja je prolazila. Bilo mu je malo neobično jer oko sebe više nije vidio mlade u plavim majicama. Sve je bilo puno mladeži koja su mahala nekim čudnim zastavama duginih boja. Prišao mu je Borna i povukao ga s njima. Odmah su se sprijateljili i zaboravili na vrijeme. Otkrili su da ih zanimaju iste stvari pa su umjesto na after, otišli k Borni gledati reprizu Eurosonga. Ante i Mate su se malo čudno pogledali, ali prihvatili su ovu situaciju kao novo normalno. Upitali su Bornu odakle mu je ćaća. "Iz Posušja", odgovorio je Borna. "Dobro je, bar je naš", nekako sjetno procijedio je Ivan kroza zube.

Nedjelja
7. 6. 2026.

Pucnjava kod graničnog prijelaza Vinjani Gornji! Na našoj granici vod interventne policije zauzeo je položaj jer se s hercegovačke strane cijelo jutro čuje pojedinačna i rafalna paljba. Drama je okončana u ranim popodnevnim satima, kada je policija Zapadnohercegovačkog kantona dignuta na noge jer su se kod sela Kočerina malo iznad Gruda prema Posušju pojavile barikade. Policajci nisu mogli vjerovati kada su ih građani zasuli prijavama o naoružanim ljudima koji zaustavljaju putnike namjernike i pretresaju vozila. Kada su došli vidjeti o čemu se radi, na barikadama se već odvijao obračun između dviju zaraćenih strana. S barikada je rafalnom paljbom položaj pokušavao obraniti ćelavi gospodin, koji je bio gol do pasa, dok su ga s druge strane napadala braća Vjekoslav i Rafael, otprije poznati policiji. Specijalci su ih opkolili i razoružali pa se sve raspetljalo. Ispostavilo se da je barikade podigao J. D. (43), poznati kineziološki ekspert s diplomom uglednog travničkog sveučilišta, koji je policajcima rekao da je došao osnovati Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu i treći entitet, dok su Vjekoslav i Rafael dva lokalna poduzetnika s kombijem punim migranata, koje su ih željeli prebaciti preko granice, ali naišli su na barikade. "Nemam ja ništa protiv naše republike i entiteta, ja sam samo htio pomoći ovim dragim ljudima i zericu im to naplatiti", rekao je Vjekoslav dok su ga s Rafaelom privodili.

Ponedjeljak
8. 6. 2026.

Na graničnom prijelazu Vinjani Donji zaustavljen je kamion za selidbe koji se policajcima učinio sumnjiv sve dok za volanom nisu ugledali heroja obrane Osijeka, Slavonije i Baranje, legendarnog zapovjednika i heroja Domovinskog rata, generala Branimira Glavaša. Carinik Bariša upitao ga je kamo se uputio, a popularni Branimir odgovorio mu je da se ide malo odmoriti u obližnje Drinovce: "Najradije bih se uputio preko Romanije, ali nemam više divizije. Iz istog razloga neću ni Drinu pregaziti i Srbiju zapaliti, pa sam krenuo u Drinovce na didovinu jer me pozvao Maminjo na team building u Međugorje za par dana." Bariša ga je upitao da što će mu ruksak pun selotejpa i kanister s kiselinom za akumulatore. "Ma to nosim ako mi netko bude baš išao na živce ili ako naiđe Drago Hedl", odgovorio je simpatični Branimir i otišao u legendu.

Utorak
9. 6. 2026.

Danima traje drama zatočenih djelatnika DORH-a i USKOK-a koje je mobilizirao najpošteniji Hrvat, hrvatski Eliot Ness iz Luga Gradinskog pokraj Virovitice Ivan Turudić. Zatvorio se Ivan s tisuću momaka u Gajevoj i danima i noćima radi na jednom predmetu koji će, kako je najavio, biti dragulj u njegovoj kruni borbe protiv korupcije. Ispred DORH-a majke, sestre i supruge organizirale su Bedem ljubavi i traže da se njihovi puste da se barem okupaju, ali Ivan ne popušta. Čak je i Plenki svratio i osobno ga zamolio, ali i njega je Ivan odbio. "Je li važnija borba protiv korupcije ili par neprospavanih noći", poručio je Ivan i umirio okupljene rekavši kako je bitka uskoro gotova i da će javnost uskoro sve saznati. Za to vrijeme okupljeno mnoštvo u Gajevoj čeka još jedna noć pod otvorenim nebom. Šuška se da će jutro promijeniti sve i da će se drama okončati.

Srijeda
10. 6. 2026.

I doista, jutros u zoru, iz dvorišta u Gajevoj zabrujali su motori dvaju policijskih transportera, akcija je počela. Elitni vod interventne policije napustio je krug i uputio se u neizvjestan boj. Novinari su ih pratili i iznenadili se kada su nakon Zaprešića, a malo prije Zaboka skrenuli prema Oroslavlju. Ispred Oroslavlja su se zaustavili, razvili u strijelce i krenuli prema kući poznatog kriminalca Viktora Šimunića, od kojeg drhti cijelo Zagorje, inače, načelnika Oroslavlja. Specijalci su opkolili kuću i zaustavili Viktora dok je s mamom išao nahraniti kokice. Zalegli su ih pod obližnju brajdu, dok su istražitelji USKOK-a pretražili kuću i štalu, oduzeli sve dokumente, mobitel i laptop. Utvrđeno je da je Viktor često komunicirao s poznatim dnovinarom Ivanom Pandžićem, s kojim je razotkrivao male probleme tajnika sportskih saveza s nestankom većih količina eura iz istih i da je frendovima dodjeljivao poslove na Adventu i drugim gradskim manifestacijama. Nakon uspješno obavljene akcije demobiliziran je Turudićev tim i ljudi su se vratili kući.

Četvrtak
11. 6. 2026.

Uhićena je crveno-zelena teroristica Sandra Benčić, koja je jučer izvela verbalno teroristički čin bez presedana kada je odlazeći sa sjednice saborskog Odbora na kojoj je predstavljena lista ispregovaranih imena kandidata za Usud, procijedila kroza zube riječ "stoka". Svjesna da su je snimile kamere, Benčić je istrčala iz zgrade i pobjegla u pravcu Medvednice, gdje je namjeravala nastaviti s terorističkim aktivnostima, ali slučajno je upala u rupu i uganula nogu pa su je policajci sustigli i zarobili. Na kraju se ispostavilo da je rupu iskopao Ivan Penava tražeći ostatke hrvatskih antifašista koji su se u Drugom svjetskom ratu borili protiv crvenih totalitarnih bandita. Benčić je pod pratnjom prebačena na otok Sveti Grgur, zbog nečuvenog iskaza mržnje prema HDZ-ovcima, koji su se očito prepoznali u njezinu odvratnom animalnom komentaru. "U Saboru je dozvoljeno vikati hrvatske tradicionalne antifašističke pozdrave, dopuštam i da se Pupija zove četnikom, ali nazvati nas stokom, to ne može", poručio je Njonjo, zaželjevši Sandri da na Svetom Grguru dobro razmisli o svom ponašanju, da se pokaje i vrati. "Da nas je nazvala stokom sitnog zuba, to još nekako, ali ovo...", nekako je tužno dodao Njonjo.

Petak
12. 6. 2026.

Taman nakon što nas je policija oduševila privođenjem i deportacijom Sandre Benčić i oduzimanjem mobitela mami Viktora Šimunića, sada je sve pokvarila privođenjem 14 divnih mladića, pripadnika popularne i svugdje omiljene Torcide, koji nisu krivi što su rođeni barem deset godina nakon rata pa nisu mogli u Lori mlatiti nikoga, nego su jadni morali gliserom potegnuti do Hvara i palicama pokušati namlatiti dvojicu provoditelja tihe velikosrpske okupacije Hrvatske, provoditelje Memoranduma SANU II, Pupijevih plaćenika, koji su prerušeni u sezonske radnike došli pokoriti Hrvatsku i priključiti je srpskom svetu. Umjesto da im se policija pridruži i napadne agresore s tacnom, dobro ih namlati, napije ih akumulatorske kiseline, začepi im gubicu selotejpom i baci u more, policijski janjičari su ih razoružali. Pravda za batinaše!