'Ovo je hibridno ratovanje': Španjolski obavještajci otkrili kako je došlo do nezapamćenog udara migranata

Španjolske obavještajne službe priznale su da su zakazale u odgovoru na migracijsku krizu u Ceuti jer nisu na vrijeme procijenile razmjere masovnog kretanja ljudi prema španjolskoj enklavi na sjeveru Afrike. Kako piše španjolski dnevni list ABC, pozivajući se na izvore bliske sigurnosnim službama, pripadnici španjolske Civilne garde danima su upozoravali nadređene na sve veći broj Marokanaca, koji su nakon presude Vrhovnog suda pokušavali morskim putem stići do Ceute. Presudom je utvrđeno da migranti presretnuti na moru ne mogu biti odmah vraćeni u Maroko.

Informacija o odluci suda brzo se proširila marokanskim društvenim mrežama, a ubrzo su se počeli pojavljivati i pozivi na masovne pokušaje prelaska granice. Procjenjuje se da je svakoga dana oko 200 ljudi pokušavalo preplivati nekoliko stotina metara do španjolskog teritorija kod graničnog lukobrana. Uspjeh prvih skupina dodatno je ohrabrio nove pokušaje, a situaciju su pogoršale glasine koje su se širile internetom da je prijelaz El Tarajal otvoren.

Video

Posebno je problematično što se cijela akcija organizirala relativno otvoreno, preko društvenih mreža. Marokanski mediji uspjeli su pristupiti jednoj WhatsApp grupi pod nazivom Hajma, što na arapskom znači "napad" ili "juriš", preko koje su se širili pozivi na prelazak granice. Prema tim informacijama, grupom je upravljala osoba s alžirskim međunarodnim pozivnim brojem, a u jednom trenutku članovima su počele pristizati poruke da promijene plan i pokušaju prijeći u Melillu.

"Situacija u Ceuti zakomplicirala se zbog pojačanog nadzora", poručio je u glasovnoj poruci jedan od sudionika koji je uspio stići do grada. U drugim porukama pozivalo se na okupljanje u marokanskom gradu Nadoru, odakle bi se skupine potom pokušale uputiti prema Melilli. Razlozi zbog kojih su ljudi sudjelovali u pokušajima prelaska granice bili su različiti. Dok su neki tražili priliku za bolji život u Europi, policijski izvori navode da su pojedinci cijeli događaj doživljavali kao svojevrsni izazov ili priliku za izazivanje nereda.

Obavještajni izvori s kojima je razgovarao ABC smatraju da je takvu prijetnju bilo moguće ranije uočiti. Ističu da se redovito održavaju sastanci na kojima se analiziraju migracijski trendovi i sigurnosni rizici, zbog čega događaje u Ceuti opisuju kao primjer "hibridnog ratovanja".

Dio odgovornosti španjolske službe prebacuju i na marokanske kolege, tvrdeći da nisu dobile pravodobna upozorenja. Navode kako Maroko ima razvijenu mrežu lokalnih izvora koji prate zbivanja u različitim dijelovima zemlje i informacije dostavljaju vlastima. Zbog toga smatraju malo vjerojatnim da marokanske službe nisu znale za kretanje većeg broja ljudi iz više gradova prema Ceuti.

Kritike su upućene i španjolskoj vladi premijera Pedra Sáncheza zbog reakcije nakon izbijanja krize. Sigurnosni izvori tvrde da je scenarij masovnog dolaska migranata već bio predviđen nacionalnim planovima. "Navedena mogućnost postojala je u planovima i za nju postoji protokol postupanja", poručili su izvori.

Nakon izbijanja krize španjolskim službama prioritet je bio ponovno uspostaviti nadzor nad Ceutom, pojačati sigurnost u Melilli te identificirati osobe koje su odlučile ostati na španjolskom teritoriju. U tome će im ponovno trebati suradnja s marokanskim službama, iako je povjerenje među partnerima nakon ovog događaja ozbiljno narušeno.

Prema pisanju ABC-a, među migrantima koji su zatražili ostanak u Španjolskoj najviše je mladih pripadnika generacije Z. Riječ je uglavnom o ljudima koji u Maroku ne vide budućnost, a s plaćama od oko 350 eura mjesečno teško mogu osigurati kvalitetniji život. Oni koji žele nastaviti put prema kontinentalnom dijelu Španjolske moraju proći složen pravni postupak, uključujući zahtjev za azil i čekanje odluke nadležnih tijela.

Ipak, velik broj migranata koji su stigli do Ceute ubrzo se vratio u Maroko. Dio njih odustao je nakon suočavanja s prenapučenim prihvatnim centrima, manjkom hrane, vode i smještaja, dok su neki grad napustili već unutar 24 sata jer su prelazak granice doživljavali više kao avanturu nego kao ozbiljan pokušaj migracije.