Kolumna

Smrt nas podsjeća da ni najveća osobna postignuća ne mogu ukloniti konačnost

Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL
Smrt nas podsjeća da ni najveća osobna postignuća ne mogu ukloniti konačnost
30.10.2026.
u 11:59
Američka filozofkinja Judith Butler bila je pokazala da naše društvo određuje čiji se životi prepoznaju kao vrijedni žalovanja: politički, kulturni i medijski okviri određuju hoćemo li nečiju smrt doživjeti kao gubitak ili ćemo reći: "Ha, pa to se jednostavno događa."

Mediji su puni smrti: ljudi umiru u Ukrajini i na Bliskom istoku, u Crnom i Crvenom moru, od dronova i raketa, od ebole i raka, od poplave i suše, u odronima i potresima, od gladi i od debljine. Sve se to isporučuje na naše zaslone s političkim izjavama, ekonomskim izvješćima, snimkama nereda, influencerima, prometnim nesrećama, kućnim ljubimcima, požarima, sportom, klimatskim slomom, receptima i reklamama, tvoreći titravu digitalnu obmanu koju zovemo svojim svijetom. Smrt dalekih i nepoznatih ljudi umiješana je u nestvarnost zbilje pa nas i ne može dirnuti. Ona je informacija, statistika, spektakl ili predmet komentiranja pa nas lako uljuljka u zaborav naše vlastite smrti.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.



Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.