Slom hrvatskog. Odrasta se u gradovima bez knjižara i domovima bez knjiga

Reci mi prvu rečenicu, reci mi! – tako je moju prijateljicu, priča mi ona, cijelo školovanje naganjao brat, kad je god trebalo napisati sastavak za školu. Svi znamo kako je teško sjesti pred prazan bijeli papir, ili prazan kompjutorski ekran, i započeti pisati, pa bila to zadaćnica o proljeću ili žalba sucu za prekršaje. Postoji i anegdota o piscu koji je želio napisati savršenu knjigu, a da bi knjiga bila savršena, i prva rečenica morala je biti savršena – i tako je on čitav život prosjedio pred praznim listom, nikad ne napisavši ni slova. Svaki peti hrvatski maturant pao je maturu iz hrvatskog jezika, a svaki šesti nije bio u stanju napisati zadani esej, nego bi radije predali prazan test.