Skromna ideja za deblokadu procesa imenovanja novih veleposlanika RH: Najprije jedno razrješenje, pa onda sva ta imenovanja...

Nedavno mi je jedan bivši Plenkovićev ministar prišao na ulici, rekao da je upravo pročitao moju knjigu "Neprijatelji iz čista mira" i dodao kako žali što nije ranije znao neke stvari, opisane u toj paralelnoj biografiji Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića. Ponukan valjda onim dijelom knjige u kojemu jedan od sugovornika secira Plenkovićev stil mikromenadžiranja svega, od strateških odluka do najsitnijih nebitnih detalja, taj bivši ministar opisao je kako je imao u jednom blokiću popis stvari oko kojih, prije nego što išta učini, najprije treba pitati premijera za dozvolu i uputstva. "Praktički sam ga morao pitati mogu li ići na WC", rekao je i dodao: "I tako svi ministri. Ne može se ništa bez Plenkovića." I nije to jedini bivši član neke od Plenkovićevih triju Vlada koji je nakon čitanja knjige podijelio sa mnom, u vrlo neslužbenim razgovorima, dojam o tome da se Plenković prema čitavoj državnoj upravi, a pogotovo prema ministarstvu iz kojeg su i on i Zoran Milanović potekli, često odnosi kao gospodar života i smrti. Znajući sve to, zaista je apsurdno čuti kad premijer Andrej Plenković ovoga tjedna tvrdi da praktički nema ništa s predloženim popisom kandidata za veleposlanike, koje je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova poslalo Uredu predsjednika u procesu usuglašavanja imena novih šefova diplomatskih predstavništava Hrvatske u svijetu.