Kad u nekom trgovačkom centru posegnete za junetinom s hrvatskih farmi, velika je mogućnost da ste uzeli meso poteklo s obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Dragutina Širjana iz Kusijevca, sela u Kalničkom prigorju sa svega šesnaest kuća. Općina Sveti Petar Orehovec, u kojoj se nalazi Kusijevec, pretežno je poljoprivredni kraj. U mnogim se obiteljima od poljoprivrede živi generacijama, a zemlje gotovo da i nema na prodaju jer se sve obrađuje. U tom kraju farmu ima i hrvatski "kralj bikova" Zvonimir Širjan, Dragutinov nećak.
– Od mame sam čul da je kod nas tak' više od sto let – kaže 61-godišnji Dragutin.
Manjak teladi
Nekoć su se Širjanovi bavili mljekarstvom, malo niže njihove kuće bila je otkupna stanica za mlijeko, u tovu su zatim imali i tristotinjak svinja... No mlijeko se tu više ne otkupljuje, sad kravicu imaju za sebe, a svinje ne drže. Dragutin je strastveni lovac i predsjednik ovdašnje lovačke udruge, pa kad bi u ovo vrijeme afričke svinjske kuge u svome dvorištu imao svinje, ne bi smio u lov. Prije 31 godinu sa suprugom Božicom orijentirao se na tov junadi, u čemu mu sada pomažu i sin Ivan te snaha Tea. U štalama iza kuće i u Ferežanima, susjednom selu, Širjanovi godišnje utove oko 250 bikova i junica težine između 600 i 650 kilograma, što daje konačnu cifru od oko 150 tona mesa.
Pod brendom "Hrvatska junetina" Udruge Baby beef, čiji je OPG član, meso na tržište plasira tvrtka Martinjak, koja od Širjana ujedno otkupljuje junad. Oznaka mesa garantira da su životinje uzgojene na hrvatskim farmama jele isključivo hranu s hrvatskih polja. No u štale su stigle uglavnom iz inozemstva – Rumunjske, Nizozemske, Belgije... – jer je domaće teladi sve manje i manje, zbog čega je proizvodnja junadi posljednjih godina sve teža. Transport u startu povećava troškove, zatim slijedi godina i pol ulaganja, a cijena po kojoj poljoprivrednik na kraju prodaje svoj proizvod često ne prati sva poskupljenja.
– Da računamo zaradu, odustali bismo – kaže Dragutin.
Za prehranu životinja obrađuje 40 hektara što vlastite što zemlje u najmu, rascjepkane na pedesetak kilometara, od kuće pa do Križevaca. Primarna kultura koju Širjanovi uzgajaju jest kukuruz, radi plodoreda siju pšenicu, imaju livade...
– Cijele godine pripremamo hranu za tov. I zato kaj jedu domaće, meso i je kvalitetno – objašnjava Širjan.
Ove godine i njima je dodatnu brigu stvorila suša koja je ostavila trag na usjevima pa će dio hrane sigurno morati dokupiti. Siliranje bi, kaže, moglo početi i mjesec dana ranije nego inače.
– Klima se okrenula protiv nas – nastavlja.
Ipak, koliko god se Dragutinu ponekad čini da je sve beznadežno, kad od svojih unuka, šestogodišnje Marije i dvije godine starije Ive, čuje da se one "budu time bavile", pa ih vidi kako trčkaraju po štali i hrane životinje koje mlađa djevojčica tjera da se ustanu, sve što radi opet dobije smisao i jasno mu je da posao na ovome gospodarstvu nikada neće stati.
– Borimo se polako i kak' moremo. Sreća kaj smo svi složni – kaže Dragutin.
– I zdravi – domeće Božica s kojom je u braku već četiri desetljeća.
Sve što imaju na svome gospodarstvu, od objekata do suvremene mehanizacije, stekli su vlastitim radom, bez pomoći fondova i bespovratnih sredstava. Prije devet godina u njihovu je kuću došlo vrijedno "pojačanje", snaha Tea koja je i sama odrasla u obitelji koja se bavi poljoprivredom pa joj rad kod Širjanovih nikada nije bio ni stran ni težak. S lakoćom premeće stoku te radi i u polju i u štali, koju je, ponosno nam pokazuje, sama i obojila.
Uživaju u radu
Dan ovoj obitelji počinje oko šest ujutro. Najprije se hrani stoka, zatim obilazi imanje da se vidi je li sve u redu, a onda slijede poslovi na polju – sjetva, košnja, siliranje, priprema hrane, ovisno o dobu godine. Neke klasične podjele poslova među njima nema, traktore voze svi, i jedni drugima uskaču gdje je potrebno. Teško uspijevaju spojiti i jedan slobodan dan, a kamoli dva ili tri.
– Svi imamo posla preko glave – kaže Dragutin Širjan priznajući da u ovome što radi i uživa pa mu odlazak na more uopće ne nedostaje. Stoga će svoj termin rado prepustiti mlađima, a on ostati doma, među svojim blagom.