Prije samo nekoliko mjeseci činilo se da nam nema spasa. Ubrzo nakon što je ponovno stigao u Bijelu kuću, Donald Trump je Europi jasno poručio da mu obrana Starog kontinenta više nije prioritet i da Amerika ima druge sigurnosne brige. Istodobno su sve priče o strateškoj autonomiji i izgradnji europskih obrambenih kapaciteta u Europi pratili podcjenjivanje i kronični manjak samopouzdanja. I onda se u samo nekoliko tjedana ipak nešto počelo mijenjati. Suočena s Trumpovom hirovitošću i nepouzdanošću, Europa je počela dobivati obrise nove obrambene strukture, neovisne o Sjedinjenim Državama i NATO-u. Najprije su francuski predsjednik Emanuel Macron i britanski premijer Keir Starmer u Londonu potpisali dogovor o jačanju obrambene suradnje, uključujući čak koordinaciju nuklearnih kapaciteta dviju država, što je bilo važno za cijelu Europu. Dok se Europa gotovo svakodnevno suočava s nuklearnim prijetnjama iz Kremlja, Francuzi i Britanci poručuju da "ne postoji ekstremna prijetnja Europi na koju Francuska i Britanija ne bi oštro odgovorile", što znači da Europa i na planu nuklearne obrane neće ostati bez zaštite. To je važna poruka i Amerikancima, koji prvi put od Drugoga svjetskog rata nemaju glavnu riječ kada je riječ o sigurnosti Europe.
Sigurnosna (ne)moć Europe
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Nismo više na tehnološkom dnu, no pravi ispit za robote je povećanje produktivnosti
Može li Hrvatska napredovati i kao proizvođač? Zasad smo prije svega kupci tehnologije koju primjenjujemo u vlastitoj proizvodnji
Pivo, nogomet i empatija umjesto tehnokratskog jezika: Kako je Burnham 'okrenuo' Britaniju u samo tri mjeseca
Burnham voli glazbu, nogomet, pubove i druge stvari iz svakodnevnog života, što je u suprotnosti s njegovim elitističkim i bogatim prethodnicima
Za koga se gradi stadion – za elitne arhitektonske krugove, japanske turiste ili navijače?
Dok čitava Europa već trideset godina gradi kompaktne, zatvorene i akustične arene u kojima se stvara efekt "kotla" i zadržava navijački zanos, struka je u Zagrebu odlučila učiniti upravo suprotno
Baština nije nešto nepomično što samo čuvamo iza stakla, ona može postati početna točka za nešto novo
Jedna od najpoznatijih makedonskih umjetnica Marija Miloševska nedavno je na Murteru predstavila svoj novi projekt nazvan "Filigranski arhipelag 249°", u sklopu 29. Dana latinskog idra, tradicionalne manifestacije posvećene maritimnoj baštini, drvenim brodovima i jedrenju s latinskim jedrom. Tim povodom razgovarali smo s autoricom, rođenom 1982. u Skoplju, gdje i danas živi i radi. No dio njezinih obiteljskih korijena vodi upravo prema šibenskom kraju. Njezina baka Marija bila je Hrvatica, podrijetlom iz Podina kod Šibenika, dok je majka rođena u Bjelovaru. Povezanost s ovim prostorom stoga nije samo umjetnička i istraživačka, već i duboko osobna
O predsjednicima Republike koji su ponovo poželjeli biti premijeri
Dogodila se činjenica da u Hrvatskoj imamo predsjednika koji je pokušao nešto što nije čak ni ruski predsjednik Vladimir Putin, a sada ni Vučić
Europa nikada u povijesti nije imala slabije lidere zato se dogodilo to gdje je sad