Proteklih je dana crkvenim medijima u Hrvatskoj i šire prostrujala vijest da je 9. prosinca milosrdna sestra sv. Križa u Đakovu, 30-godišnja Josipa Pavla Jakić u Beču nagrađena prestižnom austrijskom državnom nagradom. Uz novčani iznos od 3000 eura. Riječ je počasnoj nagradi austrijskog saveznog Ministarstva za žene, znanost i istraživanje, a na svečanosti u Beču odlikovani su autori 50 najboljih diplomskih i magistarskih završnih radova s čak 36 austrijskih sveučilišta i veleučilišta. Među njima i naše časne s. Josipe Pavle, kao jedine nagrađene studentica s Bečkog sveučilišta za glazbu i primijenjenu umjetnost, koje ima više od 3000 studenata. Sve to slikovito govori o veličini i značaju tog velikog uspjeha, ne samo osobno za s. Josipu Pavlu nego i za hrvatsku Katoličku crkvu i cijelu Hrvatsku. A doprinos je i ugledu crkvene glazbe u Austriji.
Dovoljan razlog da smo potražili sestru Josipu Pavlu da nam za Večernji list otkrije pojedinosti zbog čega je dobila tu prestižnu austrijsku državnu nagradu i što ona za nju znači?
“Nagradu sam dobila za, kako je navedeno, izvrsnost u diplomskom studiju i originalan magistarski rad na temu - Gregorijanski koral i improvizacija - i to na prijedlog Sveučilišta za glazbu i primijenjenu umjetnost u Beču”, rekla nam je ponosno s. Josipa Pavla. Pojasnila nam je kako u obrazloženju stoji da je nagrađena za “izvanredna akademska postignuća, izvrsne izvedbe svih koncerata ( opp. obrana diplomskih specijalizacija imala je internu i javnu komponentu u vidu koncerata i drugih javnih nastupa) i stručnog, originalnog magistarskog rada”. Ono što ponosna, ali skromna Milosrdna sestra sv. Križa iz Đakova neće reći, a saznali smo od Austrijanaca je, da joj je kao “iznimno nadarenoj” studentici na studiju crkvene glazbe na Bečkom sveučilištu za glazbu i primijenjenu umjetnost odobren, uz inače dva smjera studija odnosno specijalizacije, koji studenti mogu izabrati, i treći smjer.
Na naš upit, koje su to specijalizacije koje su ju dovele do austrijske državne nagrade, s. Josipa Pavla nam je odgovorila:
“Studijski program crkvene glazbe u Beču, stvarno nudi veliku glazbenu i stručnu širinu. Ja sam imala tri specijalizacije, gregorijaniku, orgulje i improvizaciju, te vođenje zbora i ansambala, dakle dirigiranje, i sve tri sam završila s odličnim ocjenama. i uz napomenu - izvrsno. Vjerojatno je to bio razlog da me je Sveučilište predložilo za ovu visoku nagradu. Ali nagradu nisam očekivala”. O tome što za nju dobivena nagrada znači, naša sugovornica nam je rekla: “Ova austrijska nagrada za mene ima dvojako značenje. Na jednoj strani to je za mene priznanje za sve dosadašnje uspjehe, za sav moj trud i ustrajnost. Za taj unutarnji glas koji me je vodio i poticao da sve to što činim nije uzaludno. Na drugoj strani ta nagrada sa sobom nosi i odgovornost, koja znači da to nije kraj nego početak nekih novih puteva i glazbeno-stručnih izazova”.
Odgovor s. Josipe Pavle potvrda je da je pomno pratila riječi koje je dobitnicima pri uručenju nagrade austrijskog Ministarstva za žene, znanost i istraživanje, dojmljivo i s zahvalnošću uputio mr. Heribert Wulz, koji je mijenjao tog dana odsutnu ministricu Eve-Marie Holzleitner. Mr. Wulz je između ostalog rekao: “Trebaju nam ljudi koji preuzimaju odgovornost, koji hrabro koračaju naprijed - širokog pogleda - ne gubeći iz vida vrijednost zajedništva”. Među tim ljudima je sigurno i naša s. Josipa Pavla. Svatko tko ju je već upoznao, to točno znade. Da je austrijsko počasno priznanje za nju ne samo odgovornost nego i početak novih umjetničkih i znanstvenih puteva. “Ova nagrada za mene nije sigurno kraj nego nastavak mog puta. Njom je nagrađena jedna cjelina koja je iza mene, ali istovremeno je za mene i motivacija za daljnje umjetničke i znanstvene pute”, napomenula je s. Josipa Pavla dodavši:
“Jedna od nagrađenih kolegica koja je na kraju uručenja nagrada se zahvalila u ime svih nas dobitnika jasno je dala do znanja da znanost, kako je rekla, nije neko imanje, nego preuzimanje odgovornosti, iz koje moramo djelovati. A ja želim djelovati u glazbi, jer glazba je ona koja povezuje i ruši sve barijere”.
Na kraju smo sestru Josipu Pavlu, koja zrači iznimnom stručnošću i mladenačkim entuzijazmom pitali kako i kada je njezin fascinantni put redovnice i glazbene znanstvenice počeo i što dalje, na što nam je odgovorila: “Jako sam ponosna da je u Austriji prepoznat širi značaj mog magistarskog rada “Gregorijanski koral i improvizacija” na području crkvene glazbe i da sam imala veliku pomoć i potporu iz crkvenih krugova, posebice mojih Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, u čiji sam samostan došla kao 15-godišnja djevojčica. Već tada sam osjećala u meni taj poziv odozgo. Sestre u samostanu su prepoznale da sam posebno talentirana za glazbu. Božji je to poklon! Stalno su me motivirale, brižno njegovale i nakon prvih položenih zavjeta nagovarale me da idem u Zagreb studirati glazbu. Veliko im hvala za sve! U Zagreb sam otišla 2017. godine. Nakon dvije godine, na inzistiranje mojih crkvenih poglavara da bi trebala otići na daljnje glazbeno usavršavanje u Rim, odlučila sam se za studij crkvene glazbe u Beču. Beč mi je bio draži, jer nije toliko daleko od Hrvatske kao Rim , a u Beču imamo našu zajednicu Milosrdne sestre sv. Križa, što je prihvaćeno jer su bili ispunjeni uvjeti za moj daljnji, ne samo glazbeni nego i duhovni razvoj. I tako sam 2019. stigla u Beč, što se je sada pokazalo dobrim odabirom.”
U nastavku je Milosrdna sestra sv. Križa iz Đakova posebno istaknula veliku potporu i razumijevanje profesora i vodstva Bečkog sveučilišta za glazbu i primijenjenu umjetnost, koji su joj pružali sve vrijeme studija. “Sada se vraćam u Hrvatsku s ovim velikim priznanjem, na kojem sam svima koji su mi podupirali na mom umjetničkom putu jako, jako zahvalna. Posebno mojim sestrama, koje su me poslale u svijet. Za mene je to velika stvar. Rođena sam u Slavonskom brodu, a porijeklom sam iz jednog malog sela Jaruge u općini Sikirevci, koji nema više od 500 stanovnika. Ono što je specifičnost mog sela je da se ljudi drže zajedno, da su aktivni i rado se okupljaju, posebno na vjerskim slavljima, ali i međusobno si pomažu. Ta želja biti s hrvatskim narodom i hrvatskom svetom Misom, mučila me je i za vrijeme studija u Beču, gdje sam se uglavnom kretala u austrijskoj sredini. Kada sam se osjećala nekako osamljeno i bez Domovine odlazila sam u Hrvatsku Katoličku misiju u Beču. To mi je puno značilo. Zato veliko hvala časnim sestrama i fratrima iz Misije koji su bili moja poveznica s Domovinom i hrvatskim duhovnim životom. Na početku studija nije mi bilo lako. Znala sam čitati i pisati, ali ne i govoriti njemački. Zato sam se jako trudila da ga brzo naučim, jer jedino ako znaš jezik domaćina možeš komunicirati i prihvaćen si u društvu. Ali tako je i kod nas u Hrvatskoj”.
U svakom slučaju počasno austrijsko državno priznanje za s. Josipu Pavlu Jakić je još jedna točka na “i” u nizu njenih uspjeha. Naime, ona već ima važnu ulogu kao katedralna orguljašica u Đakovu, voditeljica crkvene glazbe u samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, ali i kao stručna suradnica Ureda za crkvenu glazbu Đakovačko-osječke nadbiskupije i nastavnica orgulja u Glazbenoj školi Josipa Runjanina u Vinkovcima. “Sve to otvara mi uvijek nove, zanimljive svjetove. I to me obogaćuje, zahvaljujući poklonjenom mi Božjem daru za glazbu”, rekla je na kraju razgovora s. Josipa Pavla, o kojoj će se zasigurno u crkvenim i umjetničkim krugovima, još mnogo čuti.
I što na kraju reći nego iskrene čestitke ovoj mladoj, 30-godišnjoj redovnici i vrsnoj umjetnici na prestižnoj austrijskoj državnoj nagradi, kojom je pokazala i dokazala da ju isključivo zanima crkvena glazba vrhunskih dometa. Svečanoj dodjeli nagradi s. Josipi Pavli u Beču nazočile su i s. Dragica Ivkić, savjetnica Provincijalnog vodstva Milosrdnih sestara sv. Križa u Hrvatskoj provinciji i s. Franceska Fritz, savjetnica Provincijalnog vodstva Milosrdnih sestara sv. Križa provincije Srednja Europa.