Šef poznatog njemačkog proizvođača motornih pila STIHL pozvao je na niz gospodarskih reformi kojima bi se, među ostalim, povećao broj radnih sati u Njemačkoj. Nikolas Stihl smatra da bi zaposlenici trebali raditi 40 sati tjedno, i to bez dodatne naknade, kako bi se očuvala konkurentnost njemačkog gospodarstva i postojeća razina blagostanja.
Stihl, unuk osnivača istoimene kompanije, svoj je prijedlog iznio u autorskom tekstu za Euronews. Tvrdi da se njemačko gospodarstvo već godinama nalazi u ozbiljnoj krizi te da su potrebne duboke reforme kako bi se ponovno pokrenuo gospodarski rast. 'Situacija njemačkog gospodarstva je ozbiljna, vrlo ozbiljna', upozorio je Stihl, navodeći da je Njemačka u posljednjih osam godina izgubila oko 15 posto industrijske proizvodnje. Istodobno, prema njegovim riječima, zemlja svakog mjeseca gubi oko 15.000 industrijskih radnih mjesta.
Stihl smatra da povećanje ukupnog broja odrađenih sati mora biti jedan od ključnih elemenata gospodarskog oporavka. Njegova je argumentacija jednostavna: veći opseg rada znači veću gospodarsku proizvodnju, a time i veće mogućnosti za očuvanje postojećeg životnog standarda i socijalnih prava.
'Ako želimo zadržati svoje blagostanje i održati socijalne naknade na visokoj razini, ukupni obujam rada u gospodarstvu mora se povećati', poručio je. Pritom naglašava da raspravu o većem broju radnih sati ne treba tumačiti kao optuživanje zaposlenika za lijenost, već kao pitanje očuvanja gospodarskog standarda.
Njegov najkonkretniji prijedlog jest povećanje tjednog radnog vremena na 40 sati bez povećanja plaće. Stihl smatra da Njemačka više nema toliku prednost u produktivnosti u odnosu na ključne konkurente koja bi opravdala visoke troškove rada. Pritom predlaže i poticanje prekovremenog rada, dulji radni vijek uz iznimke za radnike koji obavljaju fizički zahtjevne poslove te bolje uključivanje postojećeg radnog potencijala, uključujući nezaposlene i radnike koji rade nepuno radno vrijeme. Zalaže se i za privlačenje kvalificiranih radnika iz inozemstva.
Prema Stihlu, probleme njemačkog gospodarstva ne uzrokuju samo vanjski čimbenici poput američkih carina, agresivne kineske industrijske politike i geopolitičkih napetosti. Kao glavne domaće probleme navodi pretjeranu regulaciju, visoke cijene energije, visoke troškove rada, poreze te pad razine obrazovanja i kvalifikacija.
Poziva stoga na smanjenje birokracije, jednostavnije i brže administrativne postupke te ukidanje zakonskih obveza izvještavanja ondje gdje njihova nužnost nije jasno opravdana. Javna uprava, smatra, trebala bi više djelovati kao servis građanima i poduzećima, uz veće korištenje digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije. Stihl ide i korak dalje te predlaže promjene sustava bolovanja. Smatra da bi naknada za bolovanje trebala početi teći tek od drugog dana bolesti, a protivi se i izdavanju bolovanja telefonskim putem.
Njegove izjave dolaze u godini u kojoj STIHL obilježava stotu obljetnicu postojanja. Tvrtku je 1926. osnovao Andreas Stihl, a danas je i dalje u obiteljskom vlasništvu. Nikolas Stihl njegov je unuk. Kompanija je tijekom 2025. ostvarila 5,48 milijardi eura prihoda i zapošljavala 20.246 ljudi diljem svijeta. STIHL prema vlastitim navodima drži poziciju najprodavanije marke motornih pila na svijetu još od 1971. godine. Tvrtka danas ima proizvodne kompanije u osam zemalja, 40 vlastitih prodajnih i marketinških podružnica te više od 50.000 specijaliziranih trgovaca diljem svijeta.
Stihl istodobno smatra da bi Njemačka trebala snažnije ulagati u područja poput umjetne inteligencije, robotike, biotehnologije, medicinske tehnologije, svemirske industrije i kvantnih tehnologija. Za inovativne kompanije traži povoljnije regulatorne uvjete, veće porezne poticaje i bolji pristup rizičnom kapitalu. 'Ne smijemo više gubiti vrijeme', poručuje Stihl, koji smatra da samo konkurentno gospodarstvo može dugoročno osigurati blagostanje i snažnu socijalnu državu. Uvjeren je da se Njemačka i dalje može preobraziti, ali upozorava da je za to potreban odlučan politički zaokret.
Znam dobro kad smo postupno izborili smanjenje sati radnog tjedna s 40 na 35 sati. Od 67 sam član IGM-a. Ne mali broj štrajkova sam prošel i za mnoge pogodnosti radnika sam se boril. Osobno mislim da bi sad radnici trebali barem na određeno vrijeme prihvatiti taj 40.no satni tjedan.