Sazrelo je vrijeme da se osude svećenici pedofili

Papa Benedikt XVI. počeo je glavnu bitku protiv svećenika koji su zlostavljali djecu, kao i protiv onih koji su te zločine zataškavali. Crkva je mjesto koje je obećavalo zaštitu i dostojanstvo maloljetnicima i brigu o njima, ali su, nažalost, neki njezini članovi prekršili ta obećanja, kazao je Benedikt XVI. u veljači 2010. te naglasio kako će se zauzeti za to da odgovorni budu kažnjeni.

U rujnu 1965., za Drugoga vatikanskog koncila, saborskim je ocima predočeno 2500 izvještaja o slučajevima svećeničkog kršenja čednosti u kojima se, osim o svećenicima koji su imali seksualne odnose sa ženama, govorilo i o pedofiliji. Problem svećenika pedofila davno je znan, ali očito je tek sada i u Crkvi i u društvu vrijeme zrelo da se takvi slučajevi osude i kazne. Kardinal Cláudio Hummes, pročelnik Kongregacije za kler, kazao je u lipnju 2009. kako “Crkva ne smije zatvoriti oči pred slučajevima pedofilije njezinih svećenika, kojih u nekim župama ima četiri na sto”. U rujnu iste godine stalni je promatrač Svete Stolice pri UN-u u Ženevi, nadbiskup Silvano Tomasi, iznio kako, na osnovi unutarnjih istraživanja, u katoličkom kleru ima između 1,5 i pet posto seksualnog zlostavljanja maloljetnika. Oni koji su govorili da je to manje od postotka pedofila u društvu brzo su ušutkani jer se Crkva zbog njezina poslanja ne može izjednačavati s društvom u kojem ima svakakvih zločinaca.

U srpnju 2015. trebao se u Vatikanu prvi put u povijesti Crkve održati proces protiv pedofila, poljskog nadbiskupa Józefa Wesołowskog, ali je on umro u kolovozu 2015.

Jedna se 27-godišnja djevojka u talijanskom gradu Busto Arsizio ubila 2011., a zatim se iz njezinih dnevnika vidjelo da ju je kao djevojčicu zlostavljala časna sestra, koja je zatim osuđena na tri godine i šest mjeseci zatvora.

Dva-tri posto pedofila unutar Crkve mnogo je više od postotka pedofila otkrivenih u hrvatskoj Crkvi pa je pitanje je li stvarno u Hrvatskoj slučajeva pedofilije manje nego u svijetu ili se oni još ne prijavljuju.