Sad svaki Zagrepčanin ima osobne sluge koji imaju biti kuš

Muškarac koji oženi lijepu ženu i seljak koji sije žito uz put imaju isti problem, rekao je Machiavelli, a taj isti problem ima i Tomašević. Rado se i mnogo hvalio kako se proračun Grada Zagreba udvostručio od njegova dolaska na vlast, s 1,8 milijardi eura na 3,34 nakon rebalansa u rujnu. Ako novca ima, a ima, zašto i mi ne bismo dobili dio, prirodna je pomisao zaposlenika Grada i Holdinga, tim više što se razbacuje na ludosti – primjerice, Zrinjevac je potrošio 150.000 eura na drvene stupiće kojima ograđuje one dijelove livada što ih ne kosi, u ime nove politike odrasta. Tomašević nije mogao uvjerljivo sindikatima nuditi 4% povišice nakon što je udruzi svojih istomišljenika dotacije povisio 800%. Nenaviknut na protivljenje, reagirao je uvrijeđeno, zaboravivši da su i čistači i tramvajci građani grada kojim upravlja i da su možda za njega i glasali. Nesposoban za razgovor, tuđe je probleme nazvao ultimatumom. Vidno potresenom i zbunjenom gradonačelniku srećom su slijeva uskočili u pomoć politički portali i komentatori, ocrnjujući radnike i zdvajajući nad patnjama građana. Priskočio mu je zdesna u pomoć i krupni kapital, u liku Marija Radića, koji je izjavio da "ZET 90 posto prihoda ostvaruje potporama, tako da ti ljudi koji primaju plaće nisu ljudi koji su zaradili svoj novac."