Rusija je nadogradila balističke rakete Iskander optičkim i radarskim glavama za samonavođenje. Rakete tako mogu promijeniti smjer u zadnjim sekundama leta i pogoditi cilj s točnošću od nekoliko metara. Do sada su te rakete letjele paraboličnom putanjom: ugrađeno računalo dovelo bi ih iznad cilja, a u završnoj fazi padale su vođene samo gravitacijom. Zbog toga su bile manje precizne i lakše ih je bilo presresti. Nove glave nekoliko sekundi prije udara skeniraju teren i ispravljaju kurs, pa rakete zaobilaze i ukrajinsku elektroničku obranu. Mauro Gilli, profesor vojne strategije na berlinskoj Hertie školi, smatra da to rješava neke od najvećih taktičkih problema koje je Rusija imala od početka rata, piše Telegraph.
Rakete se koriste u napadima na kijevske mostove preko Dnjepra. Rusija je tjednima napadala osam glavnih mostova u glavnom gradu dronovima na mlazni pogon, a zatim je na najveće prijelaze počela ispaljivati balističke rakete. Samo na Sjeverni most u jednoj su noći pala četiri projektila. Ukrajinski dužnosnici, među njima i predsjednik Volodimir Zelenski, upozoravaju da Moskva pokušava podijeliti zemlju duž Dnjepra. Cilj je presjeći promet između dviju obala i prekinuti prijenos struje sa zapada na istok, zbog čega bi bez električne energije mogli ostati milijuni ljudi. Profesor Gilli procjenjuje da mostovi vjerojatno neće biti srušeni, no napadi su već poremetili javni prijevoz i izazvali višesatne prometne gužve. Mnogi stanovnici sada mostove prelaze pješice, po hladnoći i kiši, u strahu od novih napada.
Maksym Beznosiuk iz think tanka GLOBSEC kaže da Kremlj od prošlog prosinca mrežu razbija na izolirane dijelove koji ne mogu jedni drugima slati struju, a time pogađa i stanovništvo i ratnu industriju. Najteže je na lijevoj, istočnoj obali Kijeva. Ondje neki stanovnici imaju struju samo dva sata dnevno, a često nemaju ni grijanje ni vodu. Kako to izgleda u svakodnevici, opisuju sami stanovnici Kijeva. Vladu se put posla javnim prijevozom produljio se na više od dva i pol sata u jednom smjeru nakon što je zatvorena njegova linija metroa. Zato sada 40 minuta hoda preko mosta. Njegov vršnjak Andrii šali se da mu je svakodnevno pješačenje dobro za zdravlje, ali se nada da će prijevoz proraditi prije prosinca jer zimi takvo hodanje neće biti moguće.
Serafym Kolodchuk, 23-godišnjak koji radi u ukrajinskom ministarstvu kulture, život u Kijevu kaže da se na nestašice čovjek navikava postupno. Ipak kaže da se na život bez prijevoza i vode ne može naviknuti. Hladnjak mu ne radi 22 sata dnevno, ne ide u kazalište ni kod prijatelja, a dio projektila jednom je pao samo 300 metara od njegove zgrade.
Učiteljica jezika Yana Oller (35) zna da će dan biti dobar kad ujutro dobije svoja dva sata struje i stigne skuhati kavu prije online nastave. Kad struje nema, a tako je većinu dana, budi se dva sata ranije i trči u obližnju kantinu, gdje ponekad jede sva tri obroka. Kod kuće nosi tri džempera, dva para toplih hlača i tri para čarapa, a noću se od balističkih projektila skriva u kupaonici. Ne zna kako će izdržati siječanj, kad temperature padnu i do −20 °C. Unatoč tome ne želi otići.
O ruskom nadnaravnom i nadmoćnom oružju smo se naslušali zadnjih 10-tak godina, kad ono, nakon pet godina rata osvojeno 31 selo , a izgubljeno12.