I u Hrvatskoj, kao i u cijelom svijetu, japanski suvremeni pisac Haruki Murakami ima brojne poklonike. Stoga će i njegov roman "Bezbojni Tsukuru Tazaki i njegove godine hodočašća" koje je objavila naklada Vuković & Runjić (i to u prijevodu Maje Šoljan) sasvim sigurno izazvati dostojan interes Murakamijevih hrvatskih štovatelja i obožavatelja. Glavni lik ovog intimističkog, gotovo ljubavnog romana je Tsukuru Tazaki, arhitekt koji je specijaliziran za željezničke stanice i pomalo bez strasti, bezbojno traga za srodnim dušama. Tsukuru o sebi nema visoko mišljenje, iako je dobrog izgleda, solidnog obrazovanja, ugodnih manira i kontroliranih osjećaja... U doba bezbrižnog djetinjstva i odrastanja imao je nevjerojatno dobro društvo koje su činila dvojica prijatelja i dvije prijateljice. Bili su nerazdvojni sve do trenutka kada je Tsukuru otišao na studij u Tokio, a ostatak društva ostao u Nagoyi.
Demoni iz prošlosti
Od toga dana nastaju pukotine među prijateljima, a sve eksplodira kada Tsukuru dobiva poruku da prijatelji s njim bezuvjetno prekidaju odnose. Teret tog iznenadnog i vrlo surovog prekida Tsukuru podnosi jako teško. Kažnjava se u samoći i asketizmu tokijskog studija, a pomišlja i na samoubojstvo. A kada na tom studiju konačno stekne neobičnog prijatelja s kojim zajedno pliva i zadovoljno šuti, sluša klasiku i uživa u njegovu kuhanju, psihičko mu se stanje vraća u normalu. No, i prijatelj koji mu otvoreno dolazi u erotske snove odjednom nestaje i prekida svaki kontakt s Tsukurijem. Bez objašnjenja i bez priziva. Ponovna emotivno-erotska hibernacija traje sve dok se Tsukuri ne zainteresira za dvije godine stariju turističku djelatnicu Saru. No, Sara inzistira da se Tsukuru prvo razračuna s demonima iz prošlosti, ponajprije s četvero prijatelja iz srednje škole. I tada introvertirani Tsukuru odlazi u rodnu Nagoyu, ali i do daleke Finske, na svoj prvi put u inozemstvo, te pokušava dokučiti zbog čega su ga se prijatelji odrekli... Ali, neke tajne zauvijek su otišle u grob sa senzualnom pijanisticom Shiro, tajnovitom osobom koja je i te kako utjecala na život prijatelja iz peteročlanog kružoka, a čiji je život imao tragičan i nerazriješen kraj.
Klišeji self-help proze
Murakami voli eteričnost. Ne voli staviti točku na živote svojih junaka ni njihove brodove privezati u sigurnoj luci. Voli dio radnje prebaciti u snove i u nesvjesno. Voli se pitati koliko naše misli, ali i naši snovi mogu utjecati na stvarnost. Možemo li, dakle, u snovima postati silovatelji ili ubojice i počiniti neko zlo onima kojima želimo samo najbolje. Ili mogu li u snovima zli dusi i naša vjerovanja u njih ugroziti i naš integritet i naše sudbine. Pri tome ponekad zapada u klišeje self-help proze, ali se zahvaljujući erudiciji i autorskoj intuiciji ipak lako izvlači iz religijsko-antropoloških stranputica i zamki koje si je sam postavio.
Murakamijev roman o samo naoko "bezbojnom" Tsukuru Tazakiju knjiga je o nerealiziranim ljubavima. Štivo o krhkom i idealističkom pubertetu čije neostvarene čežnje ostavljaju duboke rane u ljudskoj psihi. Rane koje se nikada i ničim ne mogu zaliječiti ni umanjiti. Neki ih ljudi osjećaju više, neki manje. Tsukuru Tazaki potpuno je ovisan o prošlosti u kojoj se previše kontrolirao, a sve u strahu od samoće, odbacivanja i nerazumijevanja. U svima nama čuči jedan Tsukuru Tazaki. Njegova pitanja su i naša i u tome je čar ovog Murakamijeva romana.
>>Japanskom hit spisatelju Murakamiju možete pisati na hrvatskome
>>Hoće li novi Murakami biti duhovit i divan pripovjedač kao prije?