I Svjetska banka, kao što je to već učinio MMF, priprema se na smanjivanje aktivnosti u Hrvatskoj, što je signalizirala i namjerom da regionalno sjedište iz Zagreba prebaci u Bukurešt. I u toj su međunarodnoj financijskoj instituciji, naime, uvidjeli da uz monitoring Europske unije i reforme što će uslijediti u procesu pregovora, u Hrvatskoj više nema interesa za velik angažman Svjetske banke.
Pogotovo ne za angažman vezan za strukturne reforme, oko kojih ta institucija nije uspjela Zagrebu nametnuti ni tempo ni sadržaj promjena. Reforme dogovorene u sklopu zajma za strukturnu prilagodbu PAL 2, kasne bar 12 mjeseci, čulo se ovih dana iz Svjetske banke. Naravno, uz kurtoazne izraze razumijevanja za političke prioritete aktualne vlasti i za činjenicu da smo na pragu izborne godine, kad se reforme jednostavno ne očekuju.
Tu, međutim, Svjetska banka ubacuje kamenčić koji bi trebao nažuljati vladajuće strukture na svim razinama. Iako se ubraja u srednje razvijene zemlje, Hrvatska nije uspješna u iskorjenjivanju siromaštva niti u smanjivanju socijalnih razlika. Oko 490 tisuća ljudi živi ispod praga siromaštva. Jedanaest posto stanovnika nema dovoljno novca za najosnovnije životne potrebe. Broj siromašnih prema kriterijima Svjetske banke nije se za posljednjih pet godina smanjio iako je za to vrijeme nacionalna ekonomija kontinuirano napredovala uz stopu rasta od četiri do pet posto.
Šteta je što ta studija o regionalnom razvoju i životnom standardu, kako glasi njezin puni naziv, neće dospjeti do javnosti prije nego što završe aktualne rasprave o državnom proračunu za iduću godinu i o izmjenama Zakona o financiranju lokalne samouprave. Možda bi Vlada u tom slučaju izašla s nešto drukčijim prijedlozima decentralizacije, a možda bi opozicijske stranke s manje žuči reagirale na to što im kroz izmjene Zakona o financiranju lokalne samouprave servira Vlada. Prijedlog prema kojem bi Zagreb ostao bez 500-600 milijuna kuna, a prema kojem bi većina ostalih gradova i općina dobila u prosjeku samo 1,5 milijun ili 800 milijuna ukupno, dignuo je na noge sve osim vladajućih. HNS, koji je i sam godinama tražio preraspodjelu poreza, uvjeren je da je Vlada išla na političku redistribuciju da bi ojačala sredine u kojima je HDZ na vlasti. Esdepeovci s razine države poručuju da to što Vlada predlaže nije nikakva decentralizacija. Država ne može glumiti Robina Hooda, pa bogatom Zagrebu oduzimati, a novac Zagrepčana davati ostalima.
Gradska vlast na čelu s Bandićem tvrdi da će Vladin prijedlog imati posljedice poput elementarne nepogode. Glavni gradski financijaš najavljuje ustavnu tužbu protiv države, a povika Zagreba takvih je razmjera kao da bi svi ostali, uključujući siromašne Ličane i Slavonce, trebali priskočiti s dobrovoljnim prilozima glavnom gradu Hrvatske. Sam gradonačelnik Bandić, međutim, na sastanku s premijerom bira riječi tvrdeći da je "s obje ruke za ravnomjeran razvoj" iako je imao sjajnu priliku izravno izreći što smatra neprihvatljivim prije nego što će njegovi ljudi prijetiti tužbama.
Šokantno je za svakoga ako preko noći mora ostati bez devet posto prihoda, kao što bi se moglo dogoditi Zagrebu, a posebno je to teško prihvatiti ako istodobno centralni budžet u istom postotku svoje prihode povećava i govori da je riječ o decentralizaciji. Ali, možda bi se SDP-ov gradonačelnik i HDZ-ov premijer još bolje razumjeli da su i o tome otvoreno razgovarali. I da se pri tom nisu spominjali samo veliki zajednički projekti nego i onih 11 posto stanovnika Hrvatske koji nemaju dovoljno novca za minimum hrane, topline, higijene te suhe zidove.