Njemački kancelar Friedrich Merz nedavno je njemačko odustajanje od nuklearne energije nazvao „ozbiljnom strateškom pogreškom“, koja je Njemačku ostavila bez dovoljno proizvodnih kapaciteta i dovela do „najskuplje energetske tranzicije na svijetu“. Merzova kritika zapravo je upućena njegovoj prethodnici i dugogodišnjoj čelnici njegove stranke Angeli Merkel, u čijem je mandatu 2011. godine, nakon nuklearne katastrofe u japanskoj Fukušimi, donesena ishitrena odluka o postupnom gašenju njemačkih nuklearnih elektrana, što je dovršeno gašenjem posljednja tri nuklearna reaktora 2023. godine.
„Ako ste već odustajali od nuklearne energije, onda ste barem trebali ostaviti tri posljednje nuklearne elektrane na mreži prije tri godine, kako bismo zadržali tadašnje proizvodne kapacitete“, kazao je Merz na skupu njemačke industrijske i trgovinske komore u Dessauu sredinom siječnja.
I dok je Njemačka, najveće europsko gospodarstvo, još uvijek u uvijek osjetljivoj i mučnoj fazi suočavanja s vlastitim strateškim pogreškama, njemački istočni susjedi, Slovačka, Poljska i Češka, s nizom drugih europskih zemalja, poduzimaju ozbiljne korake u pravcu jačanja svojih nuklearnih energetskih kapaciteta, predvodeći snažan trend renuklearizacije Europe. Slovačka je tako baš ovih dana potpisala međuvladin sporazum o nuklearnoj energiji s Washingtonom, kojim se planira razvoj novog nuklearnog reaktora snage 1200 MW američkog dizajna u nuklearnoj elektrani Jaslovske Bohunice. Cilj je smanjenje ovisnosti Slovačke o ruskim reaktorima i povezanim opskrbnim lancima te dugoročno osiguranje nuklearne baze iz zapadnih izvora, s naglaskom na američki Westinghouse.
Još širi nuklearni aranžman s Amerikancima, sklopljen još 2020., imaju Poljaci, a sada poljsko-američko nuklearno strateško partnerstvo prelazi u fazu realizacije prve nuklearne elektrane. Prije nekoliko mjeseci poljska državna tvrtka PEJ potpisala je s konzorcijem Westinghouse-Bechtel „premostivi sporazum“ (bridge agreement) za tri bloka u Choczewou na Baltičkoj obali, čime će Poljska do 2040. imati 9 GW nuklearnog kapaciteta.
Slovačka, koja već sada 60 posto energije dobiva iz nuklearnih elektrana, i Poljska, koja je paradigmatski primjer novog nuklearnog uzleta, s obzirom na to da Poljska do 2040-ih želi ugljen zamijeniti nuklearnim kapacitetima, samo su trenutačno najvidljiviji akteri aktualne europske nuklearne renesanse, iako je zapravo riječ o široj skupini država u kojoj su još Francuska, vodeća europska nuklearna sila koja sada ima i najambiciozniji nuklearni program u Europi, kao i Ujedinjeno Kraljevstvo i Švedska, dok su u srednjoj i istočnoj Europi tu još i Češka, Mađarska, Bugarska, Rumunjska, a uskoro i Slovenija i Hrvatska, koje također planiraju izgradnju novih nuklearki.
Dok su Njemačka i još neke zapadne zemlje odustale od nuklearne energije (premda većina tih zemalja tu odluku sada preispituje) ili je nisu nikad ni razvile, srednja i istočna Europa upravo u nuklearnoj energiji vidi ključ svoje energetske suverenosti i dekarbonizacije. S novim nuklearnim elektranama dobit će se puno jeftinija energija, a poznato je da su skupi energenti jedan od glavnih pogona za inflaciju.