Točno pet godina nakon objave “najčasnijeg popisa” u Hrvatskoj, Registar branitelja uklonjen je s interneta i time postaje nedostupan najširoj javnosti. Je li istina da nije ispunio svoju svrhu, kako to tvrdi ministar Tomo Medved? Premda se u prosincu 2012. inzistiralo kako njegova objava nije “lov na vještice”, taj se lov zapravo priželjkivao, no zbog sumnje na lažni status u prve tri godine podneseno je tek 2449 anonimnih prijava. Netko će reći da ni to nije malo, ako se sumnje potvrde, no daleko je brojke od 150 tisuća “lažnjaka” kojima je tadašnji ministar Matić mahao u javnosti. Danas kaže kako je Registar bio pomoćni alat kojim su se službe u ministarstvu služile prilikom dodjele stambenih kredita ili stanova, kao i prilikom stipendiranja djece hrvatskih branitelja, no tko mu je branio da evidencija i bez javne objave služi svojoj svrsi?
Pet godina kasnije, slika je puno jasnija. Argument kako se Registrom služe sve obavještajne strukture u ovom dijelu Europe, a osobito Bosne i Hercegovine i Republike Srbije, koji je ovih dana izrekao predstavnik veterana gardijskih brigada Miljenko Kolobarić, u potpunosti je promašena jer nakon otvaranja Registra otamo nije pristigao ni jedan uhidbeni nalog, a srpski špijuni svoj su popis njima zanimljivih hrvatskih branitelja odavno sklepali. No, kada je već objavljen, kakva je korist od njegova ukidanja? S obzirom na to da se sva materijalna prava za branitelje podmiruju iz državnog budžeta, odnosno da ih financiraju građani, valja ustvrditi kako je najbolji razlog za njegovu objavu bio princip transparentnosti. Analogno tome, njegovo ukidanje za sobom danas ostavlja sumnju u zamračivanje brojke koja će, prema brojnim parametrima, nezaustavljivo rasti. Naime, tek treba vidjeti što donosi ukidanje granice za priznavanje braniteljskog statusa, koja je zamrznuta 2006., kao i još uvijek nejasna metodologija kada je riječ o priznavanju prava pripadnicima HVO-a, ali i priljev pripadnika Narodne zaštite, što će sasvim sigurno napumpati evidenciju, dojučerašnjeg Registra.
Odgovornost za utvrđivanje sada javno nedostupne brojke branitelja preko noći je prebačena isključivo na savjest medija pa se teško oteti dojmu da je od objave Registra branitelja besmislenije samo njegovo ukidanje. U konačnici, ponajviše frustrira što politika nije pitala branitelje ni onda kada je objavljivala Registar, pa ni onda kada ga je odlučila sakriti, ako zanemarimo konzultacije s uskim krugom provjerenog braniteljskog kadra koji su ionako ili članovi ili simpatizeri HDZ-a. U tom svjetlu, bilo bi jako zanimljivo vidjeti s kakvim bi reakcijama u braniteljskoj zajednici prošla ideja javne objave “najčasnijeg popisa” da je bila realizirana u mandatu aktualne “narodne” i “domoljubne” vlasti, umjesto u mandatu “onih koji nisu željeli Hrvatsku”.
Realno, niti je bilo pretjeranog čvrstog razloga za objavu Registra, niti je bilo pretjerano čvrstog razloga za njegovo ukidanje, pa je jedino čvrsto što ostaje nakon svega tek gorak okus još jedne manipulacije u dnevnopolitičke svrhe s ionako fragilnom braniteljskom populacijom.