Godina je 2019. i Europska unija jaše na valu klimatskih politika, i ne sluteći koliko će se svijet promijeniti u svega nekoliko mjeseci jer stiže kriza kakvu nitko nije mogao predvidjeti. Čak i da se koronavirus nije dogodio, Europa je trebala znati da će za samo pet godina prosječnom građaninu dilema natopljena papirnata slamka ili mala plastična vrećica zauzeti ponosno začelje na listi prioriteta. Prema nedavno objavljenoj analizi The Economista, europski birači još se uvijek brinu o klimatskim promjenama, no ni približno kao u predepidemijsko doba. Povećanje troškova života, uzrokovano postcovid inflacijom, postalo je najvažnije pitanje. Prioriteti su, nepobitno, promijenjeni zbog nepredvidivih okolnosti, ali problem pristupa od početka stavljanja takvih politika u fokus potpuno je promašen. Europa je vrhunac u tom smislu doživjela 2019., a već je onomad gotovo sve svedeno na dvije ili tri magične krilatice, od čega je jedna od najčešćih – "na električni pogon". O utjecajima tih alternativa na okoliš, naravno, još se ne govori, ali to sada, ionako nije od velike važnosti.
Rebranding Europskog zelenog plana u Čisti industrijski dogovor
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Dokle nered može biti bezopasan? Vučić na Miloševićevim stazama, hrvatska vlast ne vidi Skeju
Kvadratura hrvatsko-srpskog kruga neće se brzo riješiti, s koje god se strane stane rješavati. Srbija za pomirenje nije zrela, Hrvatska nije dovoljno zainteresirana, a Srbi i Hrvati dijele sudbinu svojih država. Dokle taj nered može biti bezopasan?
Na proslavama ratnih pobjeda nikad ni spomena o pobijenima. Vodi li to prema miru?
Umirovljeni pomoćni biskup vrhbosanski o ratu i miru, mržnji i pomirenju, vjeri i naciji, Crkvi i politici
Znanost slavi onoga tko će biti u pravu za deset godina, a politika onoga tko je uvjerljiv do četvrtka
Zamislite čovjeka koji ima uređen život i kojem je jasno da mu ulaznica u politiku znači osobni rizik. Dobri ljudi ne odustaju od politike zbog nedostatka morala, već zbog savršeno razumljiva izračuna
I za Vučića i za studente rat u Hrvatskoj počeo je 4. 8. 1995.
Tko god pobijedi na sljedećim parlamentarnim izborima u Srbiji, odnos prema Oluji i ratnoj prošlosti teško da će se bitno promijeniti
Gospićani se osjećaju napušteno. Bi li država jednako postupala da tisuće tona opasnog otpada leže pokraj Zagreba, Splita ili Rijeke?
Trebalo je proći 18 mjeseci da problem Gospićana postane politički važan. Danas su svi glasni i zabrinuti. Gdje su bili kad su kamere bile isključene?