Kasumova Elena, ravnateljica škole u Beslanu gdje se 1. rujna 2004. odvio stravičan teroristički napad, poslala je pismo zahvale Hrvatskoj koja je godinu dana nakon tragedije djecu taoce pozvala na odmor, a ta se tradicija nastavlja svake godine.
Njezino pismo prenosimo u cijelosti:
1. rujna 2004. Taj dan promijenio je sudbinu mnogih ljudi u gradiću Beslan. Tog dana srušio im se cijeli svijet.
„Dan znanja“. Teroristički napad na školu br. 1. Stotine ubijene djece i odraslih, stotine ranjenih, stotine osakaćenih sudbina. Takvo što svijet dosad još nikada nije vidio. Tada su nam ljudi cijeloga svijeta pružili ruku pomoći: podržavali nas, pomagali nam, kako je tko mogao.
2005. godina. Hrvatska poziva 50 djece talaca na odmor. Bili smo neizmjerno zahvalni i sretni. No tko je mogao pomisliti da će Hrvatska i dalje, 10 godina kasnije još uvijek svake godine pozivati djecu Beslana, s tim da je njihov broj svake godine bivao sve veći, tako da je s 50 porastao na 80. Od tog vremena preko 700 djece talaca boravilo je u Hrvatskoj, radujući se odmoru u čudesnom primorskom gradiću Novi Vinodolski. Uživali su i dalje uživaju u čarobnom moru i umiljatom suncu, a u međuvremenu su stekli i mnogo prijatelja i nakraju, zaljubili se u Hrvatsku.
Zahvalni smo Crvenom križu grada Zagreba za gostoljubiv doček, za pomoć, sklonost i istinsku ljubav prema djeci.
Svaka zemlja ima svoje poteškoće i probleme. Njih ima i u Hrvatskoj. No bez obzira na sve, Hrvatska preko gospodina Milana Bandića i dalje nastavlja pozivati djecu Beslana, te čini sve kako bi zaliječila rane u njihovim srcima.
Kakvo srce i dušu treba imati da bi se tako snažno osjećalo tuđu bol! Svojim primjerom ljudi Hrvatske još su jednom dokazali da ne smijemo biti ravnodušni prema tuđoj boli, da istinski prijatelji u najtežim trenucima uvijek pomažu i podržavaju jedni druge.
U ime svih stanovnika Beslana i Sjeverne Osetije izražavamo ogromnu zahvalnost i neizmjerno priznanje gospodinu Milanu Bandiću, Crvenom križu grada Zagreba i cijelome hrvatskom narodu za pažljivost, za dobrotu, za pomoć i iskrenu suosjećajnost s našom boli.
Želimo svim neravnodušnim ljudima sve dobro, blagostanje, napredak, sreću i uspjeh. Mir i dobro neka zauvijek zavladaju u prekrasnoj i čarobnoj Hrvatskoj, a naše prijateljstvo neka postane još snažnije.
Zamjenica direktora škole br. 1 u Beslanu
Kasumova Elena
>> Djeca iz Beslana i ove godine ljetuju u Novom Vinodolskom
Hrvatska je uvijek bila otvorena za humanitarne svrhe. Sjetimo se kako su i muslimanski civili bili po hrvatskim odmaralištima iako je trajao rat između muslimana i Hrvata u BiH. Sjetimo se akcija potresom porušenim djelovima Italije, Haitiju, ispomoći Indoneziji poslije onog velikog "tsunamija"... Hrvatice i Hrvati imaju srce za ljude u nevolji.