Tvrdnje Sjeverne Koreje da ima dovoljno plutonija za proizvodnju šest nuklearnih bombi za Sjedinjene su Države razlog za ozbiljnu zabrinutost. Iako Bijela kuća kaže da u ovome trenutku nema potvrde za tu tvrdnju, postoje naznake da bi, ako Pyongyang ne napravi zaokret u svojoj politici, do kraja godine moglo biti američke vojne intervencije protiv tamošnjega režima.
Glasnogovornik Bijele kuće Scott McClellan kazao je da Sjeverna Koreje može birati hoće li nastaviti s nuklearnim programom i tako sama sebe osuditi na međunarodnu izolaciju ili će početi pregovarati. On je dodao da predsjednik George Bush uzima u obzir sve varijante rješavanja te krize te da ne isključuje ni vojnu opciju ako sve ostalo zakaže.
U međuvremenu susjedi pokušavaju vratiti Sjevernu Koreju za pregovarački stol. Kineski su izaslanici tako razgovarali sa sjevernokorejskim predsjednikom Kim Jong-ilom pokušavajući naći izlaz iz krize. Južna Koreja polaže nade u Peking, koji je jedan od bliskih saveznika Pyongyanga, i koji bi trebao isposlovati da Sjeverna Koreja pristane na pregovore u kojima bi sudjelovale regionalne sile, ali i Sjedinjene Države. Upravo Kina ima dobre šanse da nagovori Sjevernu Koreju na pregovore budući da ovisi o kineskoj pomoći u hrani i gorivu.
Iako Sjedinjene Države žele biti konzekventne i u ovom slučaju, znamenita Bushova rečenica od 16 riječi kojom je u svom govoru o stanju države i nacije ustvrdio da je "britanska vlada došla do podataka da je Sadam Husein nedavno u Africi tragao za znatnim količinama urana", mogla bi biti ograničujući faktor u eventualnim pritiscima na Sjevernu Koreju.
Ispostavilo se, naime, da je ta rečenica, koja je uz ostalo otvorila put američkoj vojnoj intervenciji u Iraku, posve neutemeljena. Ni kemijsko, a ni nuklearno oružje u Iraku nije nađeno, pa se sve više dovodi u pitanje povod kretanja u taj rat. U slučaju intervencije u Sjevernoj Koreji američka će administracija doista morati imati vrlo čvrste dokaze da ta zemlja doista posjeduje nuklearno oružje.
M. Šerić