Na prašnjavim bojištima Sahela, polusuhe regije koja se proteže od Senegala do Sudana, događa se tiha, ali strateški ključna transformacija. Grupa Wagner, strahovita ruska plaćenička organizacija koja je godinama služila kao neslužbena "Putinova vojska" u Africi, nestaje sa scene. Nakon dramatične i neuspjele pobune protiv Moskve te pogibije njezina vođe Jevgenija Prigožina u zrakoplovnoj nesreći u kolovozu 2023., Kremlj je odlučio preuzeti izravnu kontrolu. Wagner, čije je ime postalo sinonim za brutalnost, eksploataciju resursa i teška kršenja ljudskih prava, zamjenjuje se novom, naizgled formalnijom strukturom – Afričkim korpusom. Ova promjena nije samo kozmetička; ona predstavlja strateško repozicioniranje Moskve na kontinentu gdje anti-zapadni sentiment raste, a vlade pogođene pobunama i ekstremističkim nasiljem sve češće traže sigurnosne partnere izvan tradicionalnih sfera utjecaja.
Godinama je Wagner bio ključni instrument ruske vanjske politike u Africi. Djelovali su u brojnim zemljama, uključujući Centralnoafričku Republiku, Sudan, Libiju, Mali i Niger, pružajući vojnu podršku, osiguranje i zaštitu vladama u zamjenu za unosne koncesije. Model je bio jednostavan i brutalan: Wagnerovi plaćenici štitili su režime, a zauzvrat su ruske tvrtke povezane s grupom dobivale privilegiran pristup rudnicima zlata, dijamanata i drvne građe. Prihodi od eksploatacije ovih resursa nisu služili samo za financiranje operacija u Africi, već su, kako je i sam ruski predsjednik Vladimir Putin priznao, korišteni za potporu drugim ruskim vojnim operacijama, uključujući i rat u Ukrajini. Ruska vojska je istovremeno dobivala pristup strateškim lokacijama poput zračnih baza i luka, šireći svoj geopolitički otisak dok je Zapad bio usredotočen na druge globalne krize.
Međutim, Wagnerov uspon bio je popraćen mračnom reputacijom. Brojne optužbe za kršenja ljudskih prava, uključujući masovna ubojstva, mučenja, silovanja i pljačke civila, pratile su njihove operacije. U siječnju 2023. Sjedinjene Države označile su Wagner kao transnacionalnu kriminalnu organizaciju, navodeći upravo njihove aktivnosti u Africi kao jedan od ključnih razloga. Stručnjaci Ujedinjenih naroda pozvali su na neovisnu istragu navodnih zločina koje su počinili Wagnerovi plaćenici i malijska vojska, ističući kako "nedostatak transparentnosti i dvosmislenost oko pravnog statusa grupe stvaraju opću klimu terora i potpune nekažnjivosti za žrtve". Europska unija također je uvela sankcije protiv grupe i pojedinaca povezanih s njom zbog nasilja i teških zlouporaba.
Smrt Prigožina bila je prekretnica koja je Kremlju pružila priliku za "rebrendiranje". Novi Afrički korpus, za razliku od Wagnera, nije privatna vojska, već je formacija pod izravnim nadzorom ruskog Ministarstva obrane. Prema objavama na službenom Telegram kanalu korpusa, strukturu čine elitni zapovjednici iz ruske vojske, a prioritet pri regrutaciji dan je sadašnjim i bivšim borcima Wagnera. Time Moskva formalizira svoje vojno prisustvo, pokušavajući se distancirati od narativa o plaćenicima i smanjiti pravne i reputacijske rizike. Operativci Afričkog korpusa već su raspoređeni u Maliju, Nigeru i Burkini Faso, gdje provode zajedničke operacije s lokalnim vojskama protiv pobunjeničkih skupina.
Prema Héniju Nsaibiji, višem analitičaru u organizaciji ACLED (Armed Conflict Location & Event Data Project), ovaj potez je "strateško rebrendiranje Moskve". "S imenom Wagner koje je teško okaljano nakon pobune i Prigožinove smrti, Rusija vjerojatno konsolidira svoje inozemne vojne pothvate pod formalnom državnom kontrolom, brišući brend 'Wagner', ali zadržavajući njegove temeljne funkcije pod novim imenom", objasnio je Nsaibia za CNN. Na taj način Moskva može postići veću kontrolu nad operacijama, potencijalno veću međunarodnu legitimnost i izbjeći stigmu povezanu s plaćeničkim ratovanjem. Ipak, na terenu se postavlja pitanje hoće li se išta suštinski promijeniti za lokalno stanovništvo. Kritičari strahuju da će se brutalne taktike samo nastaviti pod novom zastavom.
Učinak Wagnerovih operacija predmet je rasprave. Dok neki analitičari tvrde da su pomogli malijskoj vojsci u postizanju taktičkih pobjeda, poput ponovnog zauzimanja pobunjeničkih uporišta, drugi, poput umirovljenog senegalskog pukovnika Mamadoua Adjea, smatraju da su se džihadisti za vrijeme njihove prisutnosti samo proširili Malijem, Burkinom Faso i Nigerom, uz velik broj civilnih žrtava. Činjenica je da Wagner iza sebe ostavlja "države na rubu kolapsa", unatoč pojedinim vojnim uspjesima. Sigurnosna situacija u Sahelu, prema izvješćima UN-a, rapidno se pogoršava, a terorističke aktivnosti postaju sve složenije i sofisticiranije. Centralnoafrička Republika, koja je bila Wagnerov nervni centar, najbolji je primjer dvosjeklog mača ruske pomoći. Grupi se pripisuju zasluge za spašavanje države od potpunog raspada nakon odlaska francuskih trupa, no cijena je bila visoka. Istrage su otkrile kako su tvrtke povezane s Prigožinom dobile koncesije za rudarenje zlata i dijamanata, dok, prema procjeni Svjetske banke, gotovo 70% stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu. S dolaskom Afričkog korpusa, rusko Ministarstvo obrane navodno je od vlasti u CAR-u zatražilo da se usluge plaćaju u gotovini, signalizirajući kraj ere tajnih dogovora o resursima i početak transparentnijeg, ali i dalje eksploatatorskog odnosa.
Možda ne znate ali na hrvatskom se kaže Zbor. Na srpskom se kaže korpus. To je srpska i JNA vojna terminologija. Iz nekog razloga novinari u Hrvatskoj preferiraju srpske vojne termine grubo preuzete iz stranih jezika, a ne hrvatsku vojnu terminologiju.