Privatizacija društvene imovine samo je vrlo rijetkim Slovencima donijela bogatstvo

Privatizacija nekadašnje društvene imovine vrlo je rijetkim Slovencima donijela bogatstvo, pa njih oko 100.000 na računima koje im je država otvorila 1993. godine, kad je donesen zakon o privatizaciji, ima manje od 50 eura, a svaki deseti vlasnik nije ni iskoristio svoj "certifikat".

Slovenski građani ovih dana odlaze u banke jer račune na kojima se vodila vrijednost njihovih dionica moraju zatvoriti do kraja godine ili ih prebaciti na brokerske tvrtke i investicijske odjele banaka.

Mnogi konstatiraju da od nekoć vrlo hvaljenog slovenskog modela pretvorbe odnosno podjele vlasničkih prava na dionice svim građanima nisu imali bogzna što i da će im njihov vlasnički certifikat, koji je u vrijeme izdavanja imao nominalnu vrijednost 2.000 tadašnjih njemačkih maraka, biti dovoljan tek za pokriće troškova zatvaranja računa, piše ljubljanski dnevni list "Dnevnik".

Konačna bilanca slovenske privatizacije pokazuje da deset posto Slovenaca svoja prava na kupnju dionica društvenih poduzeća uopće nije iskoristilo, a 62 posto ih je svoj certifikat dalo vlasnicima ovlaštenih investicijskih društava, takozvanih "PID-ova", koji su njima trgovali na tržištu vrijednosnica.

Pritom se realna vrijednost certifikata s godinama istopila, bilo zbog pogrešnog investiranja ili zbog "istiskivanja" malih dioničara od strane vlasnika "PID-ova", od kojih s neki postali tranzicijski bogataši. Jedan od najpoznatijih "kraljeva 'pidovske' privatizacije", Mariborčanin Darko Horvat, već godinama važi za jednog od najbogatijih Slovenaca, a svoje poslovne operacije već odavno je preselio u Nizozemsku i u porezne oaze.

Slovenski je model privatizacije s podjelom vlasničkih prava nekoć bio hvaljen kao vrlo uspješan model prelaska iz dogovorne socijalističke ekonomije u tržišno gospodarstvo. No, mnogi su nakon šoka globalne krize, u 2009. godini kada je slovenski BDP pao za gotovo 9 posto, te društvenih frustracija koje je to izazvalo, upravo privatizaciju proglasili jednim od "istočnih grijeha" slovenske političke i gospodarske tranzicije.

Neki slovenski ekonomisti tvrde da je taj tip privatizacije zapravo spriječio veći priljev stranog kapitala u slovensku ekonomiju, što je njezin glavni nedostatak u odnosu na zemlje poput Poljske, Slovačke ili Mađarske koje su se zadnjih desetak godina brže razvijale.

S vremenske distance, kao ironija se danas mogu čitati stara izvješća o susretu slovenskih i mađarskih ministara iz 1995. godine, u kojima slovenski ministri mađarske kolege i ekonomiste uvjeravaju da je slovenski model privatizacije bolji ne samo zato što je "pravedniji" nego i zato što previše stranog kapitala može izazvati "ozbiljne ekonomske poremećaje".

>> Ovo je slovenski elektrotajkun koji je u Hrvatsku doveo jeftiniju struju!