Primorac je najavio kako će učiniti sve da Stepinca proglase svecem. Ako uspije, onda svetim treba proglasiti i Primorca

Dugo sam mislio da pripadam evolucijskoj generaciji. Ne onoj ekskluzivno vulgarno dosadnoj kada se sve svodi na to da je čovjek nastao od majmuna. Majmuni su plemenita bića, mudro nepovjerljiva prema ljudima koje gledaju s oprezom, šute i misle si da ako su ovi nastali od nas i smatraju se superiornima, onda ni mi, majmuni, nismo uopće loše zaostali. Uglavnom, mogu relativizirati ono poznato pitanje je li "prvi čovjek bio i posljednji majmun" ili je prvi čovjek, na žalost, prestao majmunom biti. No, da se vratim svojoj generaciji. Evolucijskom sam nas doživljavao jer smo i kroz odgoj i kroz obrazovanje uporno bili "šopani" idejom da svijet ide naprijed, da se dokazano krive stvari pobjeđuju neprekidnim novim spoznajama, da se za bolesti pronalaze lijekovi, da su se isplatile borbe za raznorodna ljudska prava i da su ona stečena zauvijek te da nema povratka na staro, da je svijet naučio koliko su ratovi glupi i da neće dozvoliti nove idiotizme, da će demokratska širina izbora iznjedriti optimalne izbore na naš ponos i za naš unutarnji mir. Filmovima su nas vraćali u budućnost, gledali smo zadivljujuće scene iz dalekih, dalekih galaksija u kojima se davno, davno prije vodila presudna bitka za vječni mir, inovativne tehnologije izazivale su maštu i čak je i Oliver Dragojević pjevao o "dvi iljade i drugoj godini" u Splitu. Bez obzira na to što je bilo i upozoravajućih vjesnika iz te budućnosti da ne mora biti sve tako idealno i da su moguće kataklizmične devijantnosti kojima ćemo sami kumovati, mi smo bili čak i u njima, bilo da je Orwell, bilo da je Terminator, perspektivnom okrenuti prema naprijed i nama 21. stoljeće nije bila nedohvatna maštarija nego činjenica na koju smo bili spremni i za koju smo vjerovali da nam evolutivno slijedi. A onda umjesto u letećim tenisicama Martyja McFlya odjednom smo se našli među Glembayevima, gdje se kočijama po prljavim ulicama ponovno gaze ljudi i gdje se tajni savjetnici njihovih veličanstava tove na muci i nesrećama sirotinje kojoj najveće blago predstavljaju njihove Singer-mašine. Kako se dogodio taj kvantni skok unatrag? Kako su "ubojice i varalice" u evolucijskom procesu postale ponovno viša vrsta, a većina svih ostalih i dalje bivamo šutljivim majmunima? Džaba nam plemenitost i tvrdnje da mirno spavamo nakon što pojedemo bananu koju nam je netko od Glembayevih dobacio. Nitko danas ne spava mirno jer svi se boje što će donijeti sljedeće jutro. Ako ga uopće dočekamo.