Oko 80 posto svih javnih investicija u Hrvatskoj plaćeno je novcem iz EU fondova. Drugim riječima, bez tih europskih fondova Hrvatska danas skoro pa uopće ne bi imala javne investicije. Ili bi morala razvući državni proračun do neslućenih razmjera nerealnog trošenja novca kojeg nema.
Drugi primjer: praktički sva moderna oprema koju posljednjih par godina nabavlja hrvatska policija fakturira se Europskoj uniji. Plaće policajaca, naravno, dolaze iz hrvatskog proračuna, ali bez novca iz europskog proračuna naši bi policajci vidjeli moderne policijske “igračke” samo u filmovima.
Novi višegodišnji financijski okvir Europske unije, sedmogodišnji proračun koji će pokriti razdoblje od 2021. do 2027., upravo je u fazi pregovaranja u Bruxellesu. I bit će u fazi pregovaranja i tijekom hrvatskog predsjedanja Vijećem EU u prvoj polovici iduće godine.
U tim je pregovorima Hrvatska među državama koje se smatraju “prijateljima kohezije”. Prvi primjer – javna ulaganja u infrastrukturu plaćena novcem europskih poreznih obveznika – dočarava zbog čega je važno da se, kao prijatelji kohezije, borimo protiv smanjenja izdvajanja iz EU proračuna za takve svrhe.
Hrvatska od kohezijske politike EU ima izravne koristi. Možda ne znamo još povlačiti taj novac dovoljno brzo i dovoljno kvalitetno, jer postotak dosad isplaćenog novca nam je najslabiji od svih država članica, 25 posto, ali to je ono što barem mislimo da znamo raditi. I u što ne damo da se previše dira jer tek hvatamo korak s državama iz srednje i istočne EU koje puno dulje od nas uživaju u blagodatima kohezijskih fondova.
Drugi primjer – povlačenje novca iz novih fondova koji se tiču unutarnje sigurnosti EU i azilantske politike – pokazuje da Hrvatska načelno ne bi trebala imati ništa protiv trenda koji se događa posljednjih godina i zbog kojega se sada u proračunu EU smanjuju tradicionalno dominantne stavke za koheziju ili za poljoprivredu i ribarstvo. To je trend suočavanja s novim izazovima, a sigurnost vanjskih granica i upravljanje migrantskom krizom jest jedan takav izazov.
U novom sedmogodišnjem proračunu EU povećava se novac za fondove koji se tiču tih novih izazova, ali premda se Hrvatska još može dobro pozicionirati u povlačenju iz fondova koji se tiču sigurnosti, puno je slabije kapacitirana za povlačenje iz fondova koji se bave drugim izazovima, kao što su istraživanje i razvoj u službi digitalne ekonomije ili borbe protiv klimatskih promjena. Jedna analiza pokazuje da je Hrvatska šesta država u EU s najmanje izravnih koristi od integriranosti u jedinstveno tržište.
Najveće koristi od jedinstvenog tržišta EU imaju Njemačka, Francuska, Ujedinjena Kraljevina, Nizozemska i Italija. Od Hrvatske manje koristi imaju samo tri baltičke države članice i dvije otočne mediteranske, dakle pet najperifernijih zemalja.
Fondovi EU skrojeni za podizanje konkurentnosti hrvatskih poduzetnika i izvoznika mogu, naravno, pomoći, ali to je teška bitka koju slabo konkrentno hrvatsko gospodarstvo bije na velikom jedinstvenom tržištu. Razlog više zbog kojeg Hrvatska preferira kohezijske fondove od raznih Obzora (Horizon) i sličnih programa.
Prijatelji kohezije imaju tu prednost da su moralno u pravu. EU bi trebala težiti prema ravnomjernoj razvijenosti, a solidarnost bio je i ostao važan princip na kojemu je EU utemeljena. Ali prijatelji kohezije imaju, osim prednosti, i jednog Orbána. Mađarski premijer politički blati EU dok njegovi prijatelji trpaju eure iz fondova EU u svoje džepove, što naravno stvara frustraciju kod država uplatiteljica, posebno ako te države drže do nekih vrijednosti koje Orbán tako aktivno pokušava narušiti.
Zbog Orbána i njemu sličnih izrađen je prijedlog da se povlačenje novca iz EU fondova veže uz razinu vladavine prava. I zbog Orbána i sličnih, poput češkog premijera Andreja Babiša, postavlja se i pitanje na koje ovih dana ukazuju istraživački novinari New York Timesa: Je li u novim državama članicama EU uspostavljen koruptivni sustav u kojem oligarsi zapravo imaju najviše koristi od poljoprivrednih fondova EU? S takvim dvojbama, prijatelji kohezije nisu nužno moralno u pravu, što njihove zahtjeve u pregovorima o novom europskom proračunu čini manje uvjerljivima.
Prvi i dosad jedini pregovori o višegodišnjem financijskom okviru EU u kojima je sudjelovala Hrvatska odvijali su se usred velike gospodarske i dužničke krize. Ovi se odvijaju usred Brexita, izlaska jedne države koja je u proračun EU uplaćivala 12 do 14 milijardi eura godišnje. Ovi će biti neusporedivo kompliciraniji.
Ma daj prestani. Dosta je briselskih papazjanija. Da blati Bruxselles, kad je to zasluženo. A često je zasluženo. Izađi iz svog balona od sapunice.