Presudno je kako, a ne kada riješiti slučaj ploče u Jasenovcu

Zašto HNS, SDSS, SDP, IDS i ostali beskompromisni zagovornici uklanjanja ploče HOS-a u Jasenovcu nisu sami oduzeli legalitet i legitimitet grbu pod kojim su ginuli branitelji, a među njima i jedan od najnevinijih osmijeha Vukovara Jean-Michel Nicolier?

Imala je i Vlada Zorana Milanovića mogućnost oduzeti dio identiteta braniteljima za koje je legendarni ratni reporter Siniša Glavašević rekao: “Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu.”

Prošlo je 13 godina od kada su Zakonom o pravima hrvatskih branitelja pripadnici HOS-a priznati kao dio Oružanih snaga RH. Čak se ni Stjepan Mesić, potpisujući zakon kao predsjednik RH, nije ogradio od HOS-ova grba niti je Milorad Pupovac spominjao svoje kredite. Zašto je sad odjednom presudno hoće li problem ploče HOS-a biti riješen u rujnu, a ne u ožujku 2018., što bi još bilo prije komemoracije u Jasenovcu? Nije li najvažnije naći rješenje bez većih potresa?

Ako netko drži da je Ustavni sud lani riješio problem korištenja pozdrava “za dom spremni”, zašto se onda traži rješenje od Ministarstva uprave, umjesto da MUP u skladu s tom odlukom to ne riješi i u Jasenovcu? Ili, zašto HNS, SDP, SDSS... ne prijave organizatore postavljanja ploče i odgovorne što nije uklonjena!? Očito je i njima problem dokazivanja namjere korištenja pozdrava u grbu radi veličanja ustaškog režima. Stoga i Dražen Bošnjaković kaže da za micanje ploče “izričito uporište u zakonu ne postoji”, a i Andrej Plenković rekao je isto govoreći o delikatnom problemu spomenika braniteljima, a ne ustaškom režimu.

Čak i ako se ustavnopravno riješi problem zabrane retroaktivnosti zakona, što je samo djelomično i u svrhu zaštite žrtava ustaškog režima moguće i dopušteno, delikatno je opravdati nužnost tog zahvata 27 godina prekasno. Stoga, nikako nije naglasak na “kada” će se to riješiti, dakako u razumnom vremenskom okviru, već na “kako”. Jer instant-rješenja radi očuvanja stabilnosti Vlade mogu izazvati opasne i duboke društvene razdore.