Ništa bez njih

’Presretni smo kad pas položi završni ispit i postane nečiji pomagač’

Foto: Sandra Šimunović/Pixsell
Foto: Sandra Šimunović/Pixsell
Foto: Sandra Šimunović/Pixsell
Foto: Sandra Šimunović/Pixsell
Foto: Privatni album
Foto: Privatni album
20.12.2022.
u 10:00
U Centru Silver, u kojem se provodi obuka budućih pasa pomagača, 14 štenaca čeka socijalizatore, ljude dobre volje koji će ih uključiti u svoj život te kroz igru i veselje upoznati sa svijetom
Pogledaj originalni članak

Da bi maleno štene stasalo u pravog psa pomagača, nezaobilazna mu je socijalizacija. Tu nastupaju socijalizatori, ljudi dobre volje koji će štene uključiti u svoj život te ga kroz igru i veselje upoznati sa svijetom.

– Psi pomagači sve više se traže. Kako bi se liste čekanja smanjile i kako bi naši korisnici što prije dobili psa, moramo imati veliki broj štenaca u programu socijalizacije. Neće svaki pas postati pomagač, nije to za svakoga, ali baš svaki štenac Centra Silver mora proći socijalizaciju kako bi uopće dobio priliku postati pomagač osobi s invaliditetom ili djetetu s teškoćama u razvoju – ispričala nam je Sandra Ševerdija, koordinatorica programa socijalizacije budućih pasa pomagača Centra za rehabilitaciju Silver. A priča o psima pomagačima počinje upravo sa socijalizatorima. Bez njih nema ni pomagača. Da biste postali socijalizator, ne morate imati prethodno znanje ili iskustvo sa psima. U svemu će vam pomoći koordinatori i iskusni socijalizatori. Kako to izgleda iz prve ruke, kazala nam je Mirna Barač, magistra logopedije, koja je, kako sama kaže, sasvim slučajno postala socijalizator. I onda se ‘zarazila’.

– Moja socijalizatorska priča počela je prije gotovo četiri godine sasvim slučajno i iznenada. Za Silver i njihovu misiju doznala sam kad su nas u Osnovnoj školi Poliklinike SUVAG u kojoj radim posjetili djelatnici kako bi nam predstavili svoj rad. Do tog trenutka nisam znala tko su socijalizatori i koliko je njihova uloga ključna u odgoju budućeg psa pomagača koji će nekome promijeniti život. Nešto u meni govorilo mi je da bih se trebala prijaviti i pokušati im pomoći u tom plemenitom naumu. Odlučila sam prespavati noć, no sutradan me držala ista pomisao pa sam ispunila obrazac na Silverovoj službenoj stranici i čekala poziv. Ostatak je povijest! – počinje svoju priču M. Barač i nastavlja:

– Prvi pas kojeg su mi povjerili na 16 mjeseci zvao se Snickers, imao je dva mjeseca kad sam ga odvela kući. Trebalo nam je neko vrijeme da se usuglasimo, marljivo sam proučavala skripte, a ako u njima nisam mogla pronaći odgovor na trenutačnu nedoumicu, na raspolaganju mi je u svako doba dana i noći bila koordinatorica socijalizacije Sandra putem WhatsApp grupe. Ni u jednom trenutku nisam se osjećala samo i bespomoćno jer sam znala da imam podršku u svakom segmentu Snickersova razvoja. Pomogao mi je lakše izdržati sve što nas je zadesilo tijekom koronakrize nasmijavajući me svojim nepodopštinama. Danas je Snickers pas pomagač, a ja sam ponosna što sam bila jedan kamenčić u mozaiku njegove životne misije – prisjeća se Mirna svojih početaka. Nakon Snickersa klupko se zakotrljalo i jednostavno nije mogla stati na samo jednoj socijalizaciji.

– Poslije Snickersa kod mene su službenu socijalizaciju proveli Jelsa, Jannik, a sada je kod mene Twix. Neki su postali pomagači, a neki su divni kućni ljubimci. I to je u redu, nije lako postati pas pomagač. No puno je pasa bilo kod mene na čuvanju. Kad neki od socijalizatora mora otputovati u inozemstvo ili se razboli, uskače ekipa iz socijalizacije. Svima nam je drago ugostiti psa koji “nije naš”, a zapravo jest jer smo svi mi silverovci. Moglo bi se reći da sam postala ovisna o tim psićima i zajednici ljudi koja se oko mene otvorila. Svi smo u istoj poziciji, međusobno se bodrimo, presretni smo kad pas položi završni ispit i postane nečiji pomagač. Nije nam lako kad se od psa moramo rastati, ali to ne umanjuje ljubav koju im dajemo cijelo vrijeme trajanja programa socijalizacije. Nema smisla zamarati se time, kad za to dođe vrijeme, novo štene već nas čeka kako bismo lakše prebrodili rastanak. A kad čujete iz prve ruke, od korisnika, koliko im u životu znači taj pas kojeg ste vi odgojili jasno vam je da tu nema mjesta sebičnosti – zaključuje Mirna Barač.

A tko su Silverovi socijalizatori? Obitelji s djecom ili bez, zaposleni ljudi s punim radnim vremenom ili nezaposleni, umirovljenici, studenti, osobe s kućnim ljubimcima, kao i oni koji nikad nisu imali ljubimca. Trenutačno u Silveru 14 štenaca čeka svoje socijalizatore. Ako ste se prepoznali u toj ulozi, a iz Zagreba ste ili bliže okolice, prijavite se na web-stranici Centra Silver kako biste dobili više informacija. Sve troškove pokriva vam Silver, vama je za početak potrebna dobra volja i želja da pomognete. I Silveru, ali i budućim korisnicima psa pomagača koji će najvažniji dio obuke prolaziti upravo s vama. Osjećaj je to koji se ne može opisati, kažu socijalizatori, treba ga doživjeti.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

AN
AndjaPepe
12:31 20.12.2022.

Uvijek je veća radost davati nego primati, pogovoto ako si sretan da si u mogućnosti dati svoje vrijeme!