U Japanu kupanje nije samo dio higijene nego i svakodnevni ritual opuštanja kojim se završava dan. Naziva se ofuro, a podrazumijeva namakanje u kadi s toplom vodom nakon što se tijelo prethodno temeljito opere. Za razliku od navike da se u kadi istodobno peremo i kupamo, u Japanu su to dva odvojena koraka. Riječ ofuro označava kadu, odnosno kupanje, ali i cijeli običaj koji se u Japanu njeguje stoljećima. Tradicija se razvijala od kupališta povezanih s budističkim hramovima do javnih kupališta i današnjih kupaonica u japanskim domovima.
Jedno od najvažnijih pravila japanskog kupanja jest da se tijelo mora oprati prije ulaska u kadu. U kupaonici se obično nalazi prostor za tuširanje, niska stolica i posuda za vodu. Ondje se osoba nasapuna, temeljito ispere i tek potom ulazi u kadu. Razlog je jednostavan: voda u kadi služi za opuštanje, a ne za pranje. Zbog toga se u japanskim kućanstvima ista voda često koristi za više članova obitelji, koji se kupaju jedan za drugim. U nekim domovima temperatura vode održava se pomoću ugrađenog sustava za ponovno zagrijavanje. Japanske kade u pravilu su dublje i kraće od onih na kakve su navikli mnogi Europljani. Osmišljene su tako da osoba u njima može sjediti i biti uronjena u toplu vodu, a ne nužno ležati. Temperatura je često između 40 i 42 stupnja Celzija, a kupanje obično traje desetak do dvadeset minuta, ovisno o osobnim navikama.
Tradicionalne japanske kade izrađivale su se od drva čempresa hinoki, poznatog po karakterističnom mirisu i toploj teksturi. Takve se kade i danas mogu pronaći u tradicionalnim japanskim gostionicama, gdje predstavljaju dio iskustva odmora i opuštanja. Zahtijevaju, međutim, pažljivo održavanje kako bi se spriječili vlaga i plijesan. U suvremenim japanskim stanovima mnogo su češće kompaktne kade od akrila i drugih industrijskih materijala. Unatoč modernizaciji, zadržale su dubinu karakterističnu za japanski način kupanja. Neki modeli imaju i elektroničke kontrole kojima se podešavaju temperatura i količina vode te ponovno zagrijava sadržaj kade.
Osim što pruža osjećaj ugode, kupanje u toploj vodi može pomoći u opuštanju mišića i ublažavanju osjećaja napetosti nakon dugog radnog dana. Toplina širi krvne žile i privremeno potiče cirkulaciju, dok opuštanje u mirnom okruženju može pomoći u smanjenju stresa. Kupanje navečer nekim ljudima može olakšati i uspavljivanje. Nakon izlaska iz tople vode tjelesna se temperatura postupno snižava, što je jedan od procesa povezanih s pripremom organizma za san. Ipak, koristi ovise o pojedincu, a nije potrebno da voda bude izrazito vruća. Dugotrajno namakanje u vodi temperature 40 do 42 stupnja može izazvati nelagodu, vrtoglavicu ili pregrijavanje, osobito kod osjetljivijih osoba. Zato je važno prilagoditi temperaturu i trajanje kupanja vlastitim mogućnostima.
Japansku kulturu kupanja obilježavaju i onsen te sento, no među njima postoje razlike. Onsen je kupalište s prirodnom termalnom vodom, dok je sento tradicionalno javno kupalište koje uglavnom koristi zagrijanu vodu iz vodovoda. U oba slučaja vrijedi slično pravilo kao i kod kućnog ofura: prije ulaska u bazen ili kadu potrebno je temeljito oprati tijelo. Ručnici se ne uranjaju u vodu, a u prostoru za kupanje očekuju se mirno ponašanje i poštovanje drugih posjetitelja.