Nakon Tuđmana Hrvatska nije zaspala, uslijedila je promjena vlasti i surova “detuđmanizacija” koja unatoč svim domaćim i stranim zlodusima nije rezultirala devastacijom kakva se dogodila u Hrvatskoj poslije sloma Hrvatskog proljeća 1972. iako su protjerani deseci tisuća kvalitetnih ljudi iz svih sektora državne vlasti i institucija i doneseni mnogi zakoni i uredbe čije su primjene Hrvatskoj donosile velika zla.
Biračko tijelo naglo je krenulo na suprotnu stranu prema HDZ-u i slatkorječivom Sanaderu koji ništa nije učinio da popravi zla prethodne vlasti, nego je nastavio provoditi sve ono što se prethodno SDP-ova vlada nije ni usudila pokrenuti. Razbijanje HDZ-a u Hrvatskoj i HDZ-a u BiH rezultiralo je eliminacijom utjecaja Hrvata na tamošnja politička zbivanja i zaštitu njihovih prava. Predstavljali su ih Komšić i Jurišić. U Hrvatskoj je za predsjednika države potpomagao instalirati Mesića u dva mandata i Josipovića... otpremio je generale u Haag bez obrane, stigmatizirao branitelje... odsjekao iseljeništvo... davao golema sredstva “nevladinim” udrugama i kupovao medijsku naklonost... i, konačno, poslije “odrađene svoje dionice” napustio, i to ne bilo kako, nego upravo onako kako odu svi oni koji odrade “svoju dionicu” jer druga dionica traži drugi postav.
Ivo Sanader dovodi Jadranku Kosor vjerujući da će ona njihalo gurati u istome pravcu, no ono se po zakonima fizike odmeće u suprotnom smjeru, ali od sveg napravljenog zla iz prethodnog razdoblja ništa se ne popravlja. Ivini obožavatelji postaju njezini. Svoj kadar pojačava Tomislavom Karamarkom da bi na kraju završila slično kao i Sanader, a Karamarko kao i ona.
Sve je to bio lanac čudne dijalektike omogućen instrumentalizacijom HDZ-ova biračkog tijela.
Ipak se u posljednje vrijeme dogodilo dosta pozitivnog. Uče Indijanci, a uče i poglavice! Ne potpisuje se nepopunjena mjenica u slavu poglavica, a poglavice bez Indijanaca ne završavaju sjajno jer njihova moć u demokraciji leži jedino u volji naroda, a na burzi novih poglavica red je uvijek poprilično dug.
Danas je situacija u Hrvatskoj daleko povoljnija nego što je to ikada bila od hrvatskog osamostaljenja. Mnogo se toga neriješenog ili “zloriješenog” nakupilo iz prošlih vremena pa ljudi očekuju ispravke pogrešnog i kanaliziranje prema boljemu. Vremena za čekanje neće biti ni prvih sto dana. Očekuju se promjene odmah u onim segmentima gdje se one mogu napraviti bez velikog truda i novca, a s malo dobre volje. Napraviti bitne revizije po mnogim ministarstvima i Vladinim ustanovama i pokrpati rupe kroz koje curi novac poreznih obveznika, a ponajprije one kroz koje se izdašno financiraju protuhrvatski projekti (Ministarstvo kulture i razne tzv. “nevladine” udruge).
Konačno, i u tom će se segmentu morati uspostaviti čisti računi i pravedna raspodjela novca na sve kvalitetne korisnike koji će biti pozitivni promicatelji Hrvatske i hrvatskog naroda svugdje u svijetu. Takve promjene i onemogućavanje klanovskih udruženja oboružanih njihovim samoproklamiranim pravilima mogu onemogućiti samo osobe izvan dosadašnjih vječno podobnih struktura kao što to sada pokušava napraviti ministar Tolušić u Ministarstvu poljoprivrede.
Ne smije nam se više nikada dogoditi financiranje knjiga autorice Snježane Kordić koja negira postojanje hrvatskog jezika i vraća nas u vrijeme od prije Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika iz 1967. Knjigu je financiralo Ministarstvo kulture u vrijeme Bože Biškupića. Ne smije nam se više ponoviti ni film “15 minuta ubijanja u Dvoru” ni onih s hrvatskom mržnjom i srpskom ljubavi. Kažu da su zbog svoje umjetničke vrijednosti dobili mnoge nagrade?! A koliko je zla načinio hrvatskom narodu? Ako se ta nagrada daje prečesto samo u interesu da se zlo čim više proširi, čega su svjesni i njegovi autori i mnogi kritičari, a i oni koji dodjeljuju priznanja.
Većina zemalja u kojima se dodjeljuju nagrade (i imaju čak!) i svoju kulturnu politiku koja je jasno određena i prema Hrvatskoj, ali prečesto i Hrvatskoj kao dijelu voljenog “regiona” zapadnog Balkana.
A kod nas se politika ne smije miješati u kulturu pa čak ni onda kada je riječ o neprimjernim, štetnim, nemoralnim, neistinitim i sadržajima punim mržnje na granici kažnjivoga.
Uskoro dolazi vrijeme i za Hrvatski državni proračun za 2017., a i lokalni izbori na proljeće. Mnogi će bolje otvoriti oči, uši i nos!
Hrvati ipak već 26 godina žive u demokratskom društvu, a oni po svijetu i mnogo duže. Mnogo se toga u međuvremenu mijenjalo, ali izgleda da su još uvijek ostale neke usmjeravajuće osobe i konstante koji su rijetko među narodom, ali su uvijek negdje pri krojenju politike!