Postoji opasan rizik dogovora EU s Trumpom o gorivu: 'Europa bi mogla požaliti'

Zemlje skupine G7 dogovorile su oslobađanje do 100 milijuna barela nafte i naftnih derivata iz strateških rezervi kako bi ublažile rast cijena energenata. Mjera će se provoditi kroz Međunarodnu agenciju za energiju (IEA) tijekom četiri mjeseca, a znatne količine dizela trebale bi biti puštene na tržište već u prvih 20 dana.

Odluka dolazi nakon snažnog pritiska američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je tražio da Europa oslobodi dio svojih zaliha dizela kako bi se povećala ponuda i snizile cijene uoči američkih međuizbora 3. studenoga. Trump je prethodno zaprijetio mogućim ograničavanjem izvoza američkog dizela, što bi dodatno otežalo opskrbu europskog tržišta. Francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji trenutačno predsjeda G7-om, kazao je da bi zajednička odluka trebala povećati likvidnost na tržištu i pridonijeti smanjenju cijena. Nakon objave dogovora cijene dizela na europskom terminskom tržištu pale su gotovo šest posto, dok je cijena Brent nafte pala oko tri posto.

No, odluka je izazvala i kritike. Njemački portal t-online u komentaru novinarke Amy Walker ocjenjuje da Europa popušta pred pritiskom iz Washingtona te upozorava da bi se takva odluka dugoročno mogla pokazati problematičnom. "Europa bi zbog toga mogla požaliti", stoji u naslovu kolumne njemačkog portala.

U komentaru novinarka Walker piše kako se posljednjih dana ponovno pokazao obrazac prema kojemu Trump pritišće, a Europa popušta. Nakon što je američki predsjednik više puta javno zaprijetio ograničavanjem izvoza dizela, u Europi se, navodi Walker, pojavila zabrinutost zbog mogućih posljedica za tržište. "Umjesto da Trumpu jasno daju do znanja koliko bi to bilo pogubno za cjelokupno svjetsko gospodarstvo – kojemu pripadaju i Sjedinjene Države – Europljani su odmah uskočili i grozničavo razmišljali kako ovaj put izaći ususret čovjeku u Bijeloj kući", piše Walker.

Prema njezinu tumačenju, oslobađanje rezervi trebalo bi pomoći Trumpu uoči američkih međuizbora u studenome, jer bi veća ponuda dizela mogla pridonijeti nižim cijenama goriva na američkom tržištu. Walker pritom postavlja pitanje zašto bi europske države trebale preuzimati posljedice američke energetske politike. "Nisu dovoljno dobre da ih se uključi u odluke o ratovima. Ali kada treba ublažiti njihove posljedice – Europljani su ponovno 'prijatelji'", navodi.

Posebno problematičnim smatra to što se strateške zalihe dizela sada koriste za nešto čemu nisu namijenjene. "Te rezerve jednostavno nisu tu da bi utjecale na cijene", ističe Walker. Njihova je svrha, objašnjava, osigurati opskrbu u slučaju stvarne fizičke nestašice. Europske države trebale bi u takvoj kriznoj situaciji imati zalihe dovoljne za oko 90 dana. Zbog toga strahuje da bi smanjenje zaliha moglo biti rizično ako se energetska kriza dodatno produbi. Rat i sukobi na Bliskom istoku još nisu završeni, a stanje bi se, upozorava, moglo dodatno pogoršati.

Kao jedan od mogućih rizika navodi djelovanje Hutija u Jemenu. Ta skupina, koju podupire Iran, posljednjih dana širi svoje aktivnosti i napada susjednu Saudijsku Arabiju, dok je osigurala i dijelove obale uz Crveno more. Walker upozorava da više nije potpuno nezamisliv scenarij u kojemu bi Hutiji mogli preuzeti potpunu kontrolu nad tjesnacem Bab al-Mandab, jednim od važnih pomorskih prolaza za svjetsku trgovinu. "U tom bi slučaju bilo važno da su europske rezerve nafte i dizela dobro popunjene i da nisu nepotrebno smanjene po nalogu nepredvidivog američkog predsjednika", piše. Upravo bi tada, smatra, europske države mogle požaliti zbog sadašnje odluke.

Komentatorica širu priču vidi kao još jedan pokazatelj europske energetske ovisnosti o SAD-u. Nafta, dizel i ukapljeni prirodni plin u sve većim količinama stižu iz SAD-a u europske luke, zbog čega Washington ima dodatnu polugu pritiska prema europskim saveznicima. "To se mora promijeniti, i to što je brže moguće", poručuje Walker. Kao moguće poteze navodi diversifikaciju dobavljača energije i ubrzavanje prelaska na obnovljive izvore. "Možda će se Europljani tada, pri sljedećem pokušaju ucjene, napokon usuditi pokazati odlučnost i izgovoriti čarobne riječi: 'Ne, gospodine predsjedniče!'" zaključuje komentatorica.