U najnovijem indijsko-pakistanskom sukobu nije bilo ultimatuma, niti crvenih gumba. Kriza se nije spiralno pretvorila u nuklearni rat, ali je bila podsjetnik koliko brzo napetosti ovdje mogu prizvati tu sablast. Čak su i znanstvenici modelirali koliko se lako stvari mogu rasplesti. Studija globalnog tima znanstvenika iz 2019. godine započela je scenarijem noćne more u kojem teroristički napad na indijski parlament 2025. godine izaziva razmjenu nuklearnih bombi s Pakistanom. Šest godina kasnije, stvarni sukob - iako obuzdano primirjem postignutim u subotu uz posredovanje SAD-a - potaknuo je strahove od potpunog sukoba. Također je oživio neugodna sjećanja na to koliko krhka može biti stabilnost u regiji. Kako je kriza eskalirala, Pakistan je poslao "dvostruke signale" - vojno uzvrativši najavljujući sastanak Nacionalnog zapovjednog tijela (NCA), proračunati podsjetnik na svoje nuklearne sposobnosti. NCA nadgleda kontrolu i potencijalnu upotrebu nuklearnog arsenala zemlje. Je li ovaj potez bio simboličan, strateški ili stvarna uzbuna, možda nikada nećemo saznati. Također se dogodio baš kada je američki državni tajnik Marco Rubio navodno intervenirao kako bi smirio spiralu, piše BBC.
Američki predsjednik Donald Trump rekao je da SAD nije samo posredovao u prekidu vatre, već su spriječili "nuklearni sukob" . U ponedjeljak je, u obraćanju naciji, indijski premijer Narendra Modi rekao: "Nema tolerancije za nuklearnu ucjenu. Indija se neće dati zastrašiti nuklearnim prijetnjama". "Svako terorističko sigurno utočište koje djeluje pod ovim izgovorom suočit će se s preciznim i odlučnim napadima", dodao je Modi.
Indija i Pakistan posjeduju oko 170 komada nuklearnog oružja, prema podacima istraživačkog centra Stockholm International Peace Research Institute (Sipri). Sipri je procijenio da je od siječnja 2024. u svijetu bilo 12.121 nuklearnih bojevih glava. Od toga se oko 9.585 nalazilo u vojnim zalihama, a 3.904 aktivno je raspoređeno - 60 više nego prethodne godine. SAD i Rusija zajedno posjeduju više od 8.000 komada nuklearnog oružja. Većina indijskog i pakistanskog raspoređenog arsenala nalazi se u njihovim kopnenim raketnim snagama, iako obje strane razvijaju nuklearne trijade sposobne za isporuku bojevih glava kopnom, zrakom i morem, prema Christopheru Claryju, stručnjaku za sigurnosne poslove na Sveučilištu u Albanyju u SAD-u.
"Indija vjerojatno ima veći zračni dio (zrakoplove sposobne za isporuku nuklearnog oružja) od Pakistana. Iako najmanje znamo o pakistanskom pomorskom dijelu, razumno je procijeniti da je indijski pomorski dio napredniji i sposobniji od pakistanskih nuklearnih snaga na moru“, rekao je za BBC. Jedan od razloga, rekao je Clary, jest taj što Pakistan nije uložio ni približno toliko "vremena ili novca" koliko Indija u izgradnju podmornice na nuklearni pogon, što Indiji daje "jasnu kvalitativnu" prednost u pomorskim nuklearnim sposobnostima. Od testiranja nuklearnog oružja 1998. godine, Pakistan nikada nije formalno proglasio službenu nuklearnu doktrinu. Indija je, nasuprot tome, usvojila politiku nekorištenja nuklearnog oružja kao prva nakon vlastitih testova iz 1998. godine. No, taj je stav pokazao znakove omekšavanja. Godine 2003. Indija je zadržala pravo upotrebe nuklearnog oružja kao odgovor na kemijske ili biološke napade - što je zapravo omogućilo prvu upotrebu pod određenim uvjetima.
Otprilike u isto vrijeme, pakistanski mediji citirali su visokog dužnosnika koji je uputio oštro upozorenje Indiji: "Nadam se da znate što znači Nacionalno zapovjedništvo i što ono predstavlja. Rekao sam da ćemo vas iznenaditi. Pričekajte to iznenađenje... Odabrali ste put rata ne znajući posljedice za mir i sigurnost regije". Tijekom rata u Kargilu 1999. godine, tadašnji pakistanski ministar vanjskih poslova Shamshad Ahmed upozorio je da zemlja "neće oklijevati upotrijebiti bilo kakvo oružje" za obranu svog teritorija. Godinama kasnije, američki dužnosnik Bruce Riedel otkrio je da obavještajni podaci ukazuju na to da Pakistan priprema svoj nuklearni arsenal za moguće raspoređivanje. Ali s obje strane postoji skepticizam prema takvim tvrdnjama.
Bivši indijski visoki povjerenik u Pakistanu Ajay Bisaria napisao je u svojim memoarima da je Pompeo preuveličao i rizik od nuklearne eskalacije i ulogu SAD-a u smirivanju sukoba 2019. godine. A tijekom Kargila, Pakistan je "znao da indijske zračne snage neće prijeći na njegov teritorij" - tako da nije bilo stvarnog okidača čak ni za implicitnu nuklearnu prijetnju, inzistiraju pakistanski analitičari. "Strateško signaliziranje podsjeća svijet da se svaki sukob može spiralno pogoršati - a s Indijom i Pakistanom ulozi su veći zbog nuklearnog viška. Ali to ne znači da bilo koja strana aktivno prijeti upotrebom nuklearnog oružja", rekao je za BBC Ejaz Haider, obrambeni analitičar sa sjedištem u Lahoreu.
No, nuklearna eskalacija može se dogoditi i slučajno. "To se može dogoditi zbog ljudske pogreške, hakera, terorista, kvarova računala, loših podataka sa satelita i nestabilnih vođa", rekao je za BBC profesor Alan Robock sa Sveučilišta Rutgers, glavni autor značajnog rada globalnog tima znanstvenika iz 2019. godine. U ožujku 2022. Indija je slučajno ispalila krstareću raketu sposobnu za nošenje nuklearnog oružja koja je preletjela 124 km na pakistanski teritorij prije nego što se srušila, navodno oštetivši civilnu imovinu. Pakistan je rekao da Indija dva dana nije koristila vojnu telefonsku liniju niti izdala javnu izjavu. Da se to dogodilo tijekom pojačanih napetosti, incident bi se mogao pretvoriti u ozbiljan sukob, kažu stručnjaci.
Ipak, opasnost od nuklearnog rata između Indije i Pakistana i dalje je "relativno mala", prema riječima Claryja. "Sve dok nema većih kopnenih borbi uz granicu, opasnosti od upotrebe nuklearnog oružja ostaju relativno male", rekao je. Sumit Ganguly, viši suradnik na Hoover institutu Sveučilišta Stanford, smatra da "ni Indija ni Pakistan ne žele biti označeni kao prvi prekršitelji post-Hiroshimskog nuklearnog tabua'. "Nadalje, svaka strana koja pribjegne upotrebi nuklearnog oružja suočit će se sa značajnom odmazdom i pretrpjet će neprihvatljive žrtve", rekao je Ganguly za BBC.
Istovremeno, čini se da i Indija i Pakistan jačaju svoj nuklearni arsenal. Od početka 2023. procjenjuje se da Indija ima oko 680 kg plutonija za oružje - dovoljno za otprilike 130-210 nuklearnih bojevih glava , prema Međunarodnom panelu za fisibilne materijale.
Unatoč ponovljenim krizama i tijesnim situacijama, obje su strane do sada uspjele izbjeći katastrofalan pad u nuklearni sukob. "Odvraćanje i dalje drži. Sve što su Pakistanci učinili bilo je odgovoriti na konvencionalne napade vlastitim protukonvencionalnim napadima", piše Umer Farooq, analitičar sa sjedištem u Islamabadu.
Ipak, prisutnost nuklearnog oružja unosi stalnu podstruju rizika - onu koja se nikada ne može u potpunosti isključiti, bez obzira na to koliko je vodstvo iskusno ili koliko su namjere suzdržane."Kada je u pitanju nuklearno oružje, uvijek postoji neprihvatljiva razina opasnosti“, rekao je za BBC John Erath, viši direktor za politiku u neprofitnom Centru za kontrolu naoružanja i neširenje nuklearnog oružja. "Indijska i pakistanska vlada su se u prošlosti snalazile u ovakvim situacijama, tako da je rizik malen. Ali s nuklearnim oružjem, čak je i mali rizik prevelik", dodao je.