Posljednji sukob Medvedeva i Putina

Libija. Prošlo je desetljeće i pol od početka građanskog rata u toj zemlji u kojemu je ubijen pukovnik Muammar Gaddafi, ali taj je događaj u modernoj svjetskoj povijesti bio prijeloman za još jednu zemlju i za njezina čelnika. Naime, ruski predsjednik Vladimir Putin u više je navrata posljednjih godina naglašavao da je Zapad, na njegovo zgražanje, zračnim udarima pomogao libijskim pobunjenicima koji su Gaddafija na koncu ubili. Taj je rat značio potpuni zaokret Rusije u antizapadnom smjeru, što je na kraju kulminiralo invazijom na Ukrajinu.

Ne čudi stoga što ruski mediji posljednjih dana pišu o 15. obljetnici od tog krvavog rata koji je doveo do potpunog raspada ove velike afričke države. No Libija iz tog razdoblja važna je za Rusiju u još jednom pogledu o kojem analitičari u toj zemlji znatno manje govore. Naime, upravo prije 15 godina, u ožujku 2011., javno su se posvađali tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev i tadašnji premijer Vladimir Putin zbog glasanja Moskve u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Putin je Medvedevu javno zamjerio što se držao po strani, i upravo ga je ta epizoda uvjerila da se mora vratiti na mjesto predsjednika, na kojem se nalazi i danas, umjesto da ključeve vlasti preda u ruke "slabićima", liberalima kao što je Medvedev. Od tada je Medvedev doživio radikalan zaokret, prometnuvši se u svojevrsnog kvazijastreba koji se sve češće oglašava ratnohuškačkom retorikom usmjerenom prema Zapadu i Ukrajini. No možda je još važnije to što se ruska vlast u međuvremenu potpuno zatvorila: svaka javna razmjena mišljenja među nositeljima vlasti, kakva bi u demokratskim sustavima bila uobičajena, u Moskvi je odavno nestala iz političke prakse. Libijska epizoda 2011. bila je posljednji čavao u lijesu ostataka ruske demokracije koja je uspostavljena i umrla nakon kraja hladnog rata.