Sanader je fenomen. Cijelo vrijeme je nama govorio 'Jadni vi, samo da mi vi izdržite!'

Mi smatramo da određene šanse za izlazak na slobodu ima, rekla je u srpnju nakon odluke Ustavnog suda u korist Ive Sanadera u slučajevima Hypo i Ina – MOL odvjetnica Jadranka Sloković imajući u umu da slijedi odluka Vrhovnog suda za Fimi mediju.

Predvidjeli ste što će biti?

– Po našem mišljenju, odluka Vrhovnog suda morala je biti takva. U slučaju Fimi medije smatrali smo neospornim da je povrijeđeno pravo na pravedno suđenje jer nam nije bilo omogućeno ispitati suokrivljenike koji su svjedočili protiv Sanadera, a nema nijednog drugog odlučujućeg dokaza o njegovoj krivnji, pogotovo u odnosu na dio u kojem se tereti da mu je Barišić dao 15 milijuna kuna. Vrhovni je sud prihvatio naše tvrdnje o povredi konfrontacijskog načela, na čemu Europski sud za ljudska prava inzistira i pod cijenu gubitka ključnog dokaza.

USKOK to može popraviti ako suokrivljenici pristanu na ispitivanje ili ako nađu drugi odlučujući dokaz?

Tako je. Riječ je o sukobu dvaju prava obrane. Pravo Sanaderovih suokrivljenika je da šute i ne odgovaraju na pitanja, a Sanadera da ispita dokaze protiv sebe. Sud je pogriješio i što je, odbijajući 70 svjedoka koje smo predložili, bez obrazloženja naveo da su to nevažni dokazi. Znači onemogućena nam je obrana, a presuda se temelji na iskazima koje nismo mogli ispitati. Jedva čekamo ispitati Barišića na okolnosti njegove obrane dane u 21 navrat.

Okrivljeni po zakonu ne moraju odgovarati na vaša pitanja?

To je stvar njihove volje ili dogovora s USKOK-om. Sada počinjemo ispočetka pa je do pripremnog ročišta moguća i nagodba sa svima ili samo s nekima. Tada bi se pojavili kao svjedoci i više ne bi imali pravo odbiti odgovarati na pitanja. Moguće je i da im USKOK obećao da će pledirati za manju kaznu budu li odgovarali na pitanja obrane, što sud može, ali i ne mora prihvatiti. Dogovori nisu problem, već to što su netransparentni. Imala sam priliku kao braniteljica optuženih za ratne zločine vidjeti nagodbe u Haagu. Tamo se sve definira i obrana ima uvid u sporazume. Mi ne znamo uvjete pod kojima se daju tzv. oprosnice, a kod sporazuma o kazni imamo uvid samo u presudu, ali ne i što se tražilo i od čega se zauzvrat odustalo u smislu kaznenog progona. Posebno je terra incognita u situacijama gdje vidimo da su postignuti neformalni dogovori tužitelja i okrivljenika.

Ni sud to ne kontrolira?

Ne. Stoga su odvjetnici silno sumnjičavi prema nagodbama. Ne mogu ljudi biti suđeni temeljem jednog iskaza ili, čak i kad su oslobođeni, pet, šest godina biti pod optužbom živeći u nekom limbu.

U slučaju Hypo sve će se vrtjeti oko relativne zastare?

Mi tvrdimo da je nastupila zastara, a USKOK da je prekidaju radnje u Fimi mediji, ali prema presudi Vrhovnog suda, iz tog slučaja sud će u ponovnom postupku morati utvrditi kad počinju događanja vezana za Fimi mediju. USKOK ih gura što bliže vremenu kad to dovodi do prekida relativne zastare za ratno profiterstvo u slučaju Hypo, a po našem mišljenju i iskazima svjedoka, to ne može biti prije 2005. kad bi zastara, jer rok je 10 godina, nastupila jer se Hypo događao do polovice 2004.

Koje vijeće odlučuje otkad se Fimi media događala, ono za Hypo ili za Fimi mediju?

Dobro ste to uočili. U Hypu ćemo biti vezani odlukom iz Fimi medije i zbog toga ćemo opet tražiti spajanje tih predmeta, sada i zbog te veze. Za Hypo bitno nam je i to što je Ustavni sud odredio obilježja ratnog profiterstva puno konkretnije od samog opisa kaznenog djela. Traži se da je ta radnja dovela do ozbiljnih posljedica i poremećaja u funkcioniranju države. Ne može svaka zloporaba ili pronevjera biti ratno profiterstvo samo zato što se dogodila u tijeku rata.

To je propust zakonodavca što to nije preciznije definirao?

Apsolutno. Kod nas se donose propisi a da se ne vodi računa u kojem je stanju država i što se događa. Ne može se u vrijeme kad su pokrenuti najveći i najvažniji kazneni postupci u državi, nemilosrdno mijenjati zakone, s tim da su izmjene ZKP-a propale jer su bile neustavne. Usto, s ratifikacijom Konvencije o ljudskim pravima i ulaskom RH u EU presude suda u Strasbourgu postale su nam izvor prava. Sve to ne može pratiti sudska praksa, a prisutan je i problem nedovoljne educiranosti sudionika postupka. I loše izmjene zakona omogućuju da se radi koješta, pa u toj vrlo kaotičnoj situaciji imamo USKOK koji je “osvojio prostor” u mjeri u kojoj možda ni zakonodavac nije želio. Mislim da će se u dosta postupaka postaviti pitanje kako su postupali DORH i USKOK, koje nitko ne kontrolira. Ustavni i Vrhovni sud utvrdili su da su postupci protiv Sanadera predstavljali teško kršenje prava na pravedno suđenje te da mediji prate suđenja zbilja sa zlobnom i pakosnom kampanjom. Nakon što su srušene presude u oba slučaja, opet je zavladala histerija pravovjernika i mediji unisono mantraju da je kriv.

Pročitao bih vam citate nakon sada ukinute presude za Fimi mediju Igora Dragovana (SDP), Joze Radoša (HNS), Vladimira Šišljagića (HDSSB) i Davorke Budimir (Transparency International).

To su očiti primjeri kršenja načela presumpcije nevinosti. Nakon nepravomoćne presude nedopušteni su takvi komentari. Premda to još žešće od dužnosnika rade, i to sustavno, u medijima. Sve to skupljamo i mogu reći da vrlo rijetki novinari objektivno prate suđenje.

Kod Hypa je sporno i to što se ne zna je li Sanader uzeo proviziju ili barem je li je sam uzeo?

To je temeljni problem kod Hypa. Odlučne činjenice moraju biti utvrđene na neosporan način, a tu postoji mogućnost da je novac uzeo netko drugi, posrednik, netko u banci, ili netko treći u Hrvatskoj. Kod Ina – MOL-a, uz iskaz svjedoka Stephana Hurlimanna, sporan je i Robert Ježić, koji je prilagođavao i mijenjao iskaze te se pitamo o naravi njegova dogovora s USKOK-om jer, ako je to tako kako on govori, onda bi trebao biti optužen kao pomagač. Veliki je problem i činjenica da je odluku o prepuštanju upravljačkih prava donijela Vlada, a ne Sanader. Na koga je i kako Sanader tu utjecao? Je li to neki transcendentalni, nevidljivi utjecaj? Nijedan svjedok, pa ni Polančec, koji je vodio pregovore o izmjenama međudioničarskog ugovoru, a ni drugi članovi Vlade, nisu govorili da je Sanader od njih nešto zahtijevao. Kako je onda utjecao!? I Ježić nikada nije rekao da je novac predstavljao mito za Ina– MOL, već samo kako je čuo da neki novac treba sjesti na račun. Dakle, on odgovara za kolektivnu političku odluku Vlade, što ne može biti predmet kaznenog postupka.

Što vam treba opet se obrušavati na bivšu premijerku optužujući je da je inicirala postupak protiv Sanadera!?

Ne mislim da je sada to osobito važno, ali očito su okolnosti iniciranja tog postupka bile političke, a ne motivirane borbom protiv korupcije. Da se Sanader povukao, doista smatram da ne bi ni došlo do tih postupaka. I njezina uloga u tijeku istrage bila je relativno aktivna jer dokument Juda, Ravnateljstva policije, upozorava na njezine kontakte sa svjedocima.

Zar vi kao premijerka ne biste svjedoka uputili na DORH?

Ne bih tražila povratnu informaciju i bila involvirana u te postupke.

Zamjenica ravnateljice USKOK-a Željka Mostečak kaže da USKOK odluku Ustavnog suda iščitava na “malo drugačiji način”.

Nema iščitavanja na drugi način. Ustavni je sud rekao da okolnosti koje je naveo Vrhovni sud nisu dovoljne za određivanje istražnog zatvora. I Europski sud ima isti pristup da temeljem jedne činjenice nitko ne može zauvijek biti držan u pritvoru. Sama činjenica da je prošlo pet godina od navodnog pokušaja bijega, a četiri je proveo u različitim oblicima zatvora, ne može biti trajan razlog, to više što mu je blokirana manje-više sva imovina, ne može ići u Ameriku, europski uhidbeni nalog sprečava bijeg po Europi, opće je poznat tako da se mogućnost bijega apsolutno smanjila. USKOK je mogao sudu podastrijeti novi razlog, ali nije, pa je Županijski sud pustio Sanadera na slobodu.

Državna je odvjetnica aludirala “na žalost, kao jocker nemamo Ustavni sud”.

Nedopustivo je da tako govori zamjenica ravnateljice USKOK-a jer državno tijelo mora respektirati druge institucije. Ne može se tužitelj, kad je nezadovoljan odlukom, ponašati poput neodgovornih medija. I kad se nismo slagali s odlukama protiv Sanadera, nismo dovodili u pitanje autoritet institucije i legitimitet suda da tako sudi.

I sudac Ivan Turudić je govorio o “jockeru u rukavu”.

Ali on je to govorio u drugoj situaciji, u smislu naše buduće ustavne tužbe jer Ustavni sud nije odgovorio na sva naša pitanja, pa ni za povredu konfrontacijskog prava u slučaju svjedoka Hurlimanna.

Imate “jockera u rukavu” i u odluci Vrhovnog suda?

Pokazalo se da situacija u kojoj se našao gospodin Sanader nije toliko beznadna jer ipak to pravosuđe funkcionira. Naravno da nikad neću biti zadovoljna osuđujućom presudom s obzirom na činjenično stanje u tim predmetima, ali ako se u postupku poštuju sva prava obrane, to što neki sudac ili sud misli drugačije apsolutno je zakonito.

Kako to da ste tražili izuzeće suca Turudića za novo suđenje, a ne i kad je odlučivao o istražnom zatvoru za Sanadera?

Smatrali smo da bi takva reakcija bila loša za Sanadera jer postupak izuzeća traje.

Vi i odvjetnik Prodanović ne ostavljate dojam osoba sklonih mazohizmu, štoviše, iznimno ste samosvjesni, ali vaš izbor klijenata graniči s mazohizmom s obzirom na to da ste se “specijalizirali” za najomraženije u našem društvu?

Ti su ljudi unaprijed osuđeni. Utjecaj medija je silan. I kad počinje suđenje u neprijateljskoj atmosferi, potenciranoj i izjavama dužnosnika, a javnost je unaprijed protiv, doista je teško raditi, ali predstavlja i profesionalni izazov. Branili smo ljude za bitno teža i odioznija kaznena djela, ali doista nikad reakcija javnosti nije bila takva. Na slučaju Mamić primjećujemo da se ona praksa koja je prestala odlaskom Mladena Bajića, s curenjem dokumenata iz istrage, sad opet ponavlja. Još nismo uspjeli doći do spisa, a u Telegramu smo već mogli čitati na šest stranica iskaze i dokumente o Mamiću. Podnijet ćemo kaznenu prijavu.

Što bi USKOK dobio time!?

Stvara se atmosfera u društvu, a time i pritisak na sud.

Za Zdravka Mamića to se radi godinama, kao i za Bandića.

Ali ne u funkciji kaznenog progona kao sada.

Zatvor slomi i opake muškarce, ali Sanader je očito sazdan od čvrstog materijala?

Vidjeli ste da je izašao iz Remetinca apsolutno koncentriran, s čistom energijom, a ne kao čovjek koji je proveo tri godine u zatvoru. Sve te godine zatvora nisu ga izmijenile, niti je u bilo čemu popustio. On je fenomen. Nikad se nije ni na što u zatvoru žalio. Sve nam je vrijeme govorio: “Jadni vi, samo da mi vi izdržite!” To nije poza, zbilja je silno čvrsta osoba.

Postoji li s vašeg gledišta opasnost da ga vrate u pritvor?

Više ne.

A obligatorni istražni zatvor?

Eventualno postoji mogućnost ako bi bio osuđen za Planinsku te da dobije kaznu veću od pet godina, ali smatramo da je tada neosnovan i obligatorni zatvor zbog činjenice da je do sada proveo u zatvoru 4 godine pa bi svako njegovo daljnje zatvaranje predstavljalo povredu načela razmjernosti. Načelo razmjernosti znači da okrivljenik može biti u istražnom zatvoru razmjerno zaprijećenoj kazni. Istražni zatvor se ne smije pretvoriti u izdržavanje kazne. A osim toga, ovim sukcesivnim vođenjem kaznenih postupaka, po toj bi logici Ivo Sanader mogao ostati u istražnom zatvoru i desetak godina unatoč zakonskim ograničenjima o najduljem trajanju.