Njemački mediji: Pobjeda Magyara uvela je optimizam, no budućnost odnosa između država je u sjeni INA-e i MOL-a

Hrvatska i Mađarska opterećene su latentnom napetošću u međusobnim odnosima još od pretprošlog desetljeća, a glavni i jedini dugotrajno kritičan razlog za to jest pozicija naftne kompanije Ina u grupaciji Mol. Nedavna izborna pobjeda sada već novog mađarskog premijera Petera Magyara unijela je očigledan optimizam po tom pitanju u hrvatsku medijsku i političku javnost. No pritom se mjestimično iznose i olake pretpostavke o izglednijem povratu Ine u posjed RH, iz okrilja mađarske grupacije s kojom to nekoć najvažnije hrvatsko poduzeće evidentno nazaduje u proizvodnom pogledu.

Odlazak premijera Viktora Orbana s vlasti u Mađarskoj, međutim, sam po sebi posve sigurno neće doprinijeti ni pomaku manjem od tako pretpostavljenog kolosalnog transfera, posebno u svjetlu globalne energetsko-političke krize, piše Deutsche Welle.

„Ideja o vraćanju Ine je iluzorna, a ključni problem s tim poduzećem ionako se tiče upravljanja njime, s obzirom na način stjecanja vlasništva, odnosno upravljačkih prava", rekao nam je Božo Kovačević, bivši hrvatski diplomat i ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja RH s početka ovog stoljeća. Kovačević je u to doba između ostalog bio u vladinu Savjetu za privatizaciju Ine.

Mađarske rafinerije ugasile sisačku

No u mandatu naredne vlade, po nalazima sa suđenja njezinu predsjedniku Ivi Sanaderu, ključne upravljačke ovlasti prepuštene su Molu u kriminalnim okolnostima. Dok je Sanader služio zatvorsku kaznu za primitak mita, Mađarska je odbila izručiti Hrvatskoj njegova partnera u tom poslu Zsolta Hernadija, dan-danas predsjednika uprave Mola. „Iz dosadašnjih Magyarovih izjava može se naslutiti da u pogledu Ine, a pretpostavljam i Hernadija", drži Kovačević, „neće biti promjena u mađarskoj politici. Novi premijer izjavio je da je taj problem 'kompleksan', pa je očito da nije sklon zaokretu."

„I dalje ostaje pitanje poslovanja Ine. Molova politika dosad je bilo ignoriranje hrvatskog interesa, zbog čega je ugašena rafinerija u Sisku. Iz razloga tržišne koristi Mola i mađarskih rafinerija, dakle. A da nije bilo tako, ne bismo se ni osvrtali na to koji suvlasnik posjeduje više dionica", procjenjuje Božo Kovačević. On je inače prije 15-ak godina pokušavao, tada bez ikakve javne funkcije, pridobiti jednog vanjskog partnera za Inu i Mol s kojim je sisačka rafinerija mogla nastaviti s radom bez ikakve štete po Mađare. Nije mu uspjelo, mađarska uprava otklonila je tu mogućnost.

Podsjećamo da Mađarska u Ini drži 49 posto dionica, a Hrvatska oko 45 posto, ali sudbinu upravljačkih prava odredio je tek Sanader. U međuvremenu se moglo čuti više prijedloga s mogućim vidovima otkupa Ine ili preuzimanja dijela poslovanja. No iako je to bio predmet višekratnih najava aktualne Vlade RH, nije poduzeto ništa.

Da RH nema kontrolu nad Inom ni puni suverenitet nad vlastitom proizvodnjom plina zbog kombinacije loših ugovora iz prošlosti, izgubljenih arbitraža i hrvatske institucionalne slabosti, smatra pak Ana-Maria Boromisa iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu.

Pitanje važnije od kontrole nad Inom

Ona također smatra da s Orbanovim silaskom s vlasti nipošto ne prestaju problemi za hrvatski energetski suverenitet. Po mišljenju ove znanstvenice s posebnim fokusom na energetiku i klimu, pitanje kontrole nad Inom valja zamijeniti jednim važnijim koje sadržajno nadilazi spor oko te kompanije.

„Naime, kako osigurati energetsku sigurnost, održivo upravljanje resursima i sposobnost države da vodi energetsku tranziciju u razdoblju duboke tržišne neizvjesnosti? Drugim riječima, kako postići da Hrvatska više ne ovisi o jednoj kompaniji nad kojom nema stvarnu kontrolu", pita se Boromisa.

Takav djelomični povrat energetskog suvereniteta sadržavao bi, prema njezinu viđenju, manje simbolike i vlasništva, a više sustava i upravljačkih kapaciteta. „Pokušaj uspostave većinskog vlasništva i upravljanja nad Inom izuzetno je financijski i pravno zahtjevan", nastavlja ona, „i zato povezan s velikim rizicima. Lako bi se mogao pretvoriti u emotivno ili revanšističko pitanje, što teško može biti temelj odgovorne hrvatske energetske politike i stabilnih odnosa RH s Mađarskom. No to ne znači odustajanje od kontrole nad ključnim energetskim funkcijama."

Prostor za povrat energetskog suvereniteta

Te funkcije uključuju dinamiku eksploatacije plina, kriznu opskrbu domaćeg tržišta i usklađivanje domaće proizvodnje s uvozom, i to uglavnom ukapljenog plina, te sa skladištenjem i dugoročnim investicijskim prioritetima.

„U uvjetima tržišne neizvjesnosti i još nedovoljno razvijenih kapaciteta obnovljivih izvora, Hrvatska bi mogla koristiti prirodni plin kao tranzicijsko gorivo i – postojećim okolnostima –ao zajednički sigurnosni interes Hrvatske i Mađarske. U tom okviru mogla bi uspostaviti i svojevrstan sigurnosni paket", istaknula je Ana-Maria Boromisa za DW.

Po riječima ove predstojnice Odjela za međunarodne gospodarske i političke odnose IRMO-a, posrijedi je paket koji povezuje ukapljeni plin tj. LNG, te domaći plin i skladištenje, i koji nudi fleksibilnost opskrbe, sezonsko balansiranje i krizne protokole. Zauzvrat traži strukturirani dijalog o plinu u Hrvatskoj – tempu crpljenja, sigurnosti opskrbe i dugoročnim ulaganjima, a ne nužno o vlasništvu. „Tu postoji prostor u kojem Hrvatska može postupno vratiti realni energetski suverenitet, a MOL prihvatiti promjene bez političkog poraza", rekla nam je Boromisa.

Ona zaključuje da političke promjene u Mađarskoj mogu otvoriti vrata, ali ne mijenjaju temeljnu logiku odnosa: suverenitet se ne dobiva i ne gradi na očekivanju dobre volje, nego na interesima, moći i spremnosti države da ih sustavno provodi. Konačno, predmet Ine nije jedini potencijalno na stolu između političkih vodstava Hrvatske i Mađarske, jer su se u međuvremenu u javnosti spominjale i neke druge teme. I o tome smo porazgovarali s Božom Kovačevićem, između ostalog medijskim komentatorom međunarodnih odnosa. On smatra da će po drugim aspektima generalno doći do smanjenja napetosti.

Mogućnost reciprociteta manjinskih prava

„Vrlo vjerojatno će doći do promjene mađarskog odnosa prema Republici Srpskoj, što je iznimno važno pitanje za RH. No mislim da možemo s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da će Magyar mijenjati sve ono što je predmet najoštrijih europsko-unijskih zamjerki Mađarskoj, a zbog čega se uskraćuju deseci milijardi eura Mađarskoj iz EU-proračuna. Što se tiče odnosa prema RH, optužio je Orbana za katastrofalnu politiku prema nama", napominje Kovačević, dodajući kako novi mađarski premijer nije precizirao na što se to odnosi, nije spominjao motive poput manjinske politike ili sličnih pitanja.

Hrvatska manjina u Mađarskoj nema zajamčeno pravo na predstavnika u parlamentu, dok mađarska u RH ima. No manjinska prava ne podrazumijevaju obavezu reciprociteta. „Prema Konvenciji o zaštiti nacionalnih manjina EU-e, moguća je i nejednaka relacija, ali Mađarska je desetljećima samo obećavala reciprocitet, a Hrvatska je to pravo osigurala Mađarima u RH. Ipak, Hrvati u Mađarskoj se ne osjećaju ugroženo, nego kao respektirana skupina", rekao je Kovačević, dodajući da se osobno uvjerio u to dok je bio ministar. Tako je i danas, a moguće je da bi u mandatu Petera Magyara moglo i napredovati.