Plenković kao mitsko biće s 19 ruku. Tvrditi da premijer odlučuje o svemu alibi je onima koji čuvaju svoju fotelju

Svaki put kad nam s nekog od razvikanih instituta sa Zapada stignu mjerenja koja propituju i uspoređuju stanje demokracije u zemljama širom svijeta, u Hrvatskoj se podigne nemala prašina. Nalaza se prvi uhvate političari – oporba će ih svaki put nekritički prihvatiti kao "sveto pismo", zahvalna za dodatni alat kojim može udarati po vladajućima, a vladajući će ih, bez previše truda da argumentiraju, proglasiti rezultatom denunciranja Hrvatske koje u međunarodnim krugovima provode zločesti oporbenjaci. Od ovakvih objava na kraju po pravilu ne bude veće štete ni koristi ni za koga od političkih aktera, no u javnom se prostoru na neko kratko vrijeme ipak stvori nemala histerija, u kojoj objektivni kritičari riskiraju da ih se prokaže kao produženu ruku ove ili one političke opcije.  Takvi su glasovi zato rijetki, ali nije da ih nema. Vrijednu analizu nakon objave najnovijih nalaza švedskog V-Dema za Deutsche welle iznio je filozof Boris Buden sporeći tezu da je uopće moguće tako jednostavno uspoređivati Kinu i Crnu Goru, Norvešku i Burundi. Ovaj je institut, upozorava Buden, padom u autokraciju proglasio i prevrate u bivšim francuskim kolonijama u kojima su vojne hunte istjerale kompanije koje su tamo vadile uranij, a čiji su rudnici za sobom ostavljali nepodnošljivo siromaštvo i devastirani okoliš, sve uz pomoć korumpiranih domaćih političkih elita.