Sukob umirovljenika i osuđenog ubojice: 'Platio je da mi ubiju mačka, a od mene je napravio invalida'

– Susjed mi je uzeo mačku i ne vraća mi je. Molim vas, dođite brzo, mislim da će je ubiti – prestravljenim glasom vikao je u telefonsku slušalicu tog 16. lipnja 2018. godine Emil Slišković (91).

S druge strane pozorno ga je slušao policajac koji je odmah o svemu obavijestio šefa smjene, a koji je potom na intervenciju uputio dvojicu svojih kolega. Bilo je nešto poslije 20 sati kada su stigli na poprište navodne talačke krize – zagrebačke V. Ravnice.

Lijeno je drijemala na krovu

– Zarobio mi je mačku, zatvorio ju je u kuću i bojim se da će je ubiti. Žute je boje, kod mene živi već nekoliko godina, spasite je, molim vas – kazivao je policajcima Emil Slišković usput snažno gestikulirajući. Koji trenutak poslije momci u plavom pozvonili su na vrata Sliškovićeva prvog susjeda i navodnog otmičara Fatona Zeqirija (64).

– Znam o kojoj je mački riječ jer ona stalno skače tu okolo po krovovima i živi u njegovu dvorištu, ali nisam ju ja uzeo, nije mi u kući, slobodno uđite i provjerite. Kad god ta mačka ode od Emila, on misli da je oteta, a nekoliko puta dogodilo se da je ostala zatvorena u mom dvorištu, ali to nije bilo namjerno – tvrdio je Zeqiri niječući ikakvu povezanost s namjernom otmicom Sliškovićeve mačke. Negdje usred tog razgovora jedan od policajaca uočio je žutu mačku, ali ne u Zeqirijevoj kući, nego na njezinu krovu. Bezbrižno je šetala njime, a zatim je lijeno sjela na njegov rub i počela drijemati.

– Pri postupanju nisu utvrđeni elementi ikakvog prekršaja. Emilu smo kazali da mu je mačka živa i zdrava na susjedovom krovu i tako završili intervenciju – glasio je zaključak policajaca. Iako je tog puta sve završilo mirno, Slišković i Zeqiri fizički su se na ulici sukobili dva dana poslije, a cijeli događaj snimile su i nadzorne kamere. Susreli su se sasvim slučajno na XI. Ravnicama, a svaki ima svoju verziju priče onoga što se tada dogodilo.

– U prolazu sam Zeqiriju samo dobacio: “Ostavi mene i moje mačke na miru” i prošao pored njega, a on me zatim s leđa udario šakom u rame i snažno me gurnuo pa sam pao na pod. Na desnom ramenu nosio sam torbu koja je zajedno sa mnom pala na pod, a on ju je zatim uzeo – iskazivao je u srijedu Slišković na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu gdje se protiv Fatona Zeqirija vodi kazneni postupak zbog nanošenja teške tjelesne ozljede iz nehaja na štetu tog 91-godišnjaka.

Naime, u trenutku kad je pao na asfalt, Slišković je zadobio prijelom kuka, zbog čega je Općinsko državno odvjetništvo protiv njega pokrenulo kazneni postupak koji još nije okončan pravomoćnom presudom.

– Istina je da smo se susreli na ulici i da mi je on u prolazu opet počeo dobacivati: “Gdje su moje mačke, gdje je moj šareni, gdje je moj žuti, sad ćeš ti vidjeti, upucat ću te” i zatim je gurnuo ruku u torbicu koju je nosio sa sobom pa sam se uplašio da doista ima pištolj jer je prije dvije godine zatražio oružani list od policije. Uhvatio sam mu tada tu torbicu i malo smo se naguravali, a čim je on pao, pozvao sam hitnu i policiju, kojoj je trebalo 20 minuta da dođe. Tih 20 minuta najnormalnije sam razgovarao s Emilom, a kad je policija došla, dao sam im i nož koji je ispao iz njegove torbe, a za koji on nije poricao da je njegov – tvrdi Zeqiri, koji ne poriče kako sa susjedom nije baš u najboljem odnosu, ali za to krivi isključivo njega. Tvrdi kako Emil u svom dvorištu drži pet-šest mačaka, od kojih su dvije bile i uginule, za što je krivio njega.

– Znam ja dobro zašto ga optužujem, on je opasan čovjek povezan s albanskom mafijom koji je ljudima i prijetio, tukao ih, pa čak i ubijao, ali ja se ne dam tako lako zastrašiti, zato sam sobom i nosim nož jer nikad ne znaš što se može dogoditi – kazuje Slišković. I doista, Faton Zeqiri osoba je čija kaznena evidencija seže još u razdoblje prije osamostaljenja Hrvatske, a više puta evidentiran je i zbog iznuda, prijevara, nanošenja teških tjelesnih ozljeda, krivotvorenja isprava, prijetnji, ali i ubojstva.

Naime, 1997. godine u svađi je pištoljem ubio svojega sunarodnjaka Aliju Talla te pobjegao u BiH, gdje je živio do 2004., kada je izručen Hrvatskoj i osuđen na 12 godina zatvora. Na slobodu je izašao 2014. i od tada, kako tvrdi, živi mirnim životom. Doduše, 2015. godine prijavljen je zbog prijetnji bračnom paru, kojima je, prema kaznenoj prijavi, kazao: “Ja vam neću ništa, ali ljudi koji mene hrane i financiraju su opasni. Ni oni neće vama napraviti ništa, ali hoće vašoj djeci.”

Mačak, pas i infarkt

– On se sad pravi fin, ali ja imam dokaze kako ne samo da je otimao moju žutu mačku nego je unajmio čovjeka da ubije mog drugog, šarenog mačka. Taj čovjek koji živi u Resniku došao je pred moju kuću dok je u dvorištu bio šareni mačak, a to je bilo još 2017., i tada je svog psa nahuškao na šarenog. Pas ga je počeo loviti, a mačak je od straha, dok je bježao, doživio srčani udar, od čega je preminuo. To mi je rekao i veterinar – zaključio je u svom živopisnom stilu 91-godišnji Emil.