Plaćeni ubojica: Već drugo ubojstvo odnijelo je sav strah i krivnju

Medellin, tromilijunski grad u središnjoj Kolumbiji kojim je do prije desetak godina vladao narkodiler Pablo Escobar, nije samo svjetska prijestolnica kokaina i grad nasilja u kojemu svake godine život izgubi oko dvije tisuće ljudi, od kojih 90 posto policajaca i članova bandi, nego i grad u kojemu je najveća koncentracija profesionalnih plaćenih ubojica na svijetu.

Strojevi za ubijanje
Istočni Los Angeles, Ciudad de Mexico, Bagdad i Johannesburg prepuni su nasilnika i huligana s pištoljima za pojasom koji će ubiti čovjeka bez puno razmišljanja, no u usporedbi s ovim medellinskim profesionalcima, oni su obični bezopasni amateri, sadisti koji ubijaju zbog nekoliko dolara u džepu ili jedne doze heroina.

Koliko se god razlikuju od ovih nasilnika, kolumbijski ubojice isto su tako daleko od romantičnih profesionalaca kakvim su ubojice po ugovoru prikazani u filmskom hitu “Assassins” s Antoniom Banderasom i Slyjem Stalloneom u glavnim ulogama.

Ne voze brze i skupe automobile, ne odijevaju se kod Guccija, a iznosi za koje ubijaju ne dosežu brojke sa šest nula.

Najčešće je riječ o hladnim, proračunatim strojevima koji se vještinom ubijanja služe kako bi izašli iz posvemašnje bijede i prehranili obitelj.

– Od prvog plaćenog ubojstva kupio sam si poštene tenisice, prve u životu. Nakon što sam odradio prvi ugovor, nekoliko dana bio sam nervozan, svaki sam tren čekao da mi policija upadne u kuću. No sve se vrlo brzo stišalo, a sljedeće plaćeno ubojstvo koje sam obavio nakon desetak dana djelovalo je kao antiklimaks, kao smirenje. Drugi posao sa sobom je odnio svu paniku, sav strah, sav osjećaj krivnje koji sam kao početnik imao – kaže Red, jedan od plaćenih ubojica koji je, zaštićen lažnim identitetom, dao intervju američkom CNN-u.

Za sve vrijeme snimanja, taj se tridesetogodišnji Kolumbijac igrao napunjenim 9-milimetarskim pištoljem od kojeg se, prema vlastitu priznanju, nikad ne odvaja.

U isto vrijeme na prsima ovog sicariosa, kako profesionalce nazivaju u Kolumbiji, nazire se posebna oznaka – tetovaža Djevice Marije od Auxilatrixa koju nazivaju i Djevica ubojica. Prema njegovim riječima, upravo ga je ta svetica održala na životu, sačuvala ga od smrti iako je u posljednjih petnaestak godina nastrijeljen čak 17 puta.

Za ranjavanja se Red nikada ne osvećuje jer to smatra ozljedama na poslu. Na njega, kaže, zaštitari i prijatelji žrtava nisu pucali kako bi ga ponizili, nego da bi zaštitili njegovu metu. Kako kaže, nikad u tome nisu uspjeli.

– Svaki posao pomno isplaniram, nema ubijanja u afektu. Nakon što dogovorim posao, cilj pratim desetak dana i ubit ću ga samo ako procijenim da je doista riječ o nečasnom čovjeku, o kriminalcu ili zlostavljaču. Nikad nisam ubio poštenog, obiteljskog čovjeka koji kruh zarađuje u tvornici ili kao vozač autobusa – kaže Red.

Taj plaćeni ubojica ističe da već godinama ima i razrađen cjenik svojih usluga. Dok za ubojstvo sitnog dilera ili nasilnika naplaćuje od dvije do tri tisuće dolara, za smaknuće vođe klana ili dobro čuvanih i istaknutih osoba naplaćuje oko pet puta više.

Pomaže zajednici
Većinu novca ostavlja sebi, no dio od svakog posla odvaja za lokalnu zajednicu, za četvrt u kojoj živi. Kupuje hranu, organizira zabave, financijski pomaže starijim i nemoćnim osobama te lokalnoj nogometnoj momčadi kupuje lopte i dresove.

– Ne želimo nauditi dobrim ljudima. Posao kojim se bavimo opasan je i neugodan, no na ovaj način vraćam barem dio duga zajednici, svojim susjedima. Nastojim im barem malo olakšati život u bijedi iz koje sam se izvukao ovim poslom – rekao je Red.