Piše Miljenko Jergović: Otokar Levaj, gospodin građanin odgovara logorskoj straži

Oni koji češće dolaze na Prisavlje to vjerojatno ne primjećuju, ali stanište Hrvatske radiotelevizije ima oblik koncentracijskog logora. Posjed je sa sve četiri strane ograđen i nadziran. Kule stražare, ali ne u obliku mitraljeskih gnijezda, nego portirnica, nalaze se na uglovima, odakle postoji pregled nad nadziranim prostorom. Tu čuvari kontroliraju ulaske i izlaske ljudi i vozila. Naravno, samo onih koji nisu dio inače prekobrojnih logorskih službi. To je mjesto brojnih anegdota, vrlo živahnog društvenog života, jedne velike hrvatske povijesti iz posljednjih trideset godina. Tu na jednoj od stražara, podignutoj u obliku običnoga limenog kioska, ili dublje, u unutrašnjosti, na jednoj od pravih, velikih porti, spektakularnih, možda ironičnih naziva – veća i važnija, zamislite, zove se Mramorna porta – odvija se proces razvrstavanja hrvatskih građana, stanovnika i državljana, kako bi to Kolinda rekla. Tu koješta čovjek sazna o vlastitoj podobnosti i tu su, recimo, toliki nevoljnici krive nacionalnosti ili krivog političkog uvjerenja saznavali da više nisu dio logorske službe. Takva je žalosna sudbina hrvatske kulture: koncentracijski je logor u Hrvatskoj katedrala duha.