Papina apostolska odredba za anglikance početak je kraja celibata

Vijest da će papa posebnom apostolskom odredbom priznati svećenički red anglikanskim svećenicima koji s bračnom popudbinom žele ući u Katoličku crkvu obradovat će s jedne strane, a s druge rastužiti sve one koji se u Crkvi nadaju skorom slomu odredbe o celibatu.

Papinoj odluci obradovat će se oni koji u tome potezu vide mogućnost da i oženjen kler bude jednako pastoralno revan kao i onaj koji je oženjen samo Crkvom, a tužni će biti svi koji znaju da iza te Benediktove odluke ne stoji ništa drugo nego da u krilo primi dio razjedinjenoga anglikanskog korpusa, koji mu ionako godinama naginje.

Crkva će kad-tad morati mijenjati pravila oko celibata i omogućiti dijelu klera da oženjen primi svećenički red. Zapravo, nije riječ ni o kakvoj ekskluzivi jer već sad tako u Katoličkoj crkvi živi gotovo cijeli grkokatolički kler, osim monaha i biskupabilisa.

Istovjetnim životom može živjeti i onaj dio rimokatoličkog klera koji se ne misli zamonašiti i/ili nema biskupske ambicije, s tim da će mnoge od tih duša ad hoc biti spašene jer neće biti u moralnom rascjepu i hipokriziji dok svoje formalno beženstvo konzumiraju s nekom bliskom im damom.

Prihvaćajući oženjene anglikance, Benedikt XVI. tako je možda i nesvjesno odškrinuo vrata početku kraja diktature celibata.