'Ovo je velika pobjeda Trumpa, zna se tko će u Europi biti naoružan do zuba'

Na summitu u Den Haagu, gdje su se okupili čelnici zemalja članica NATO-a, donesena je povijesna odluka o značajnom povećanju ulaganja članica za obranu – na čak 5 posto BDP-a do 2035. godine. To je dugo i nedvosmisleno zahtijevao američki predsjednik Donald Trump kako bi se većim ulaganjem smanjila velika ovisnost NATO-a o SAD-u. Odluka je odgovor na strahove Europljana da Rusija predstavlja sve veću prijetnju njihovoj sigurnosti nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine.

Stručnjak za međunarodne odnose Branimir Vidmarović u studiju Večernji TV-a analizirao je zaključke s haaškog summita, naglasivši da je riječ o velikoj pobjedi Trumpa:

- Naravno, ništa se ne bi riješilo bez SAD-a i bez Trumpa, pa iako je taj iznos od 5 posto BDP-a izrekao u šali ili prijetnji, doživljen je ozbiljno. Ta kalkulacija isplativija je i bolja od stvaranja europske vojske, o kojoj se godinama govori, a sada će ta ideja vjerojatno biti odbačena. Nekim članicama neće biti lako, dok imamo primjer Poljske koja je već sada na četiri posto BDP-a. Nekima će biti lakše, ali postoje zemlje koje nisu suglasne, poput Španjolske. No, ovo je potpuna pobjeda SAD-a, potpuna dominacija i odbacivanje svih strahova što se tiče NATO-a, kazao je Vidmarović te dodao: 

Europski lideri kritiziraju Donalda Trumpa koliko god mogu, znaju i umiju, ali na kraju uvijek podlegnu. To je i neka potvrda homoerotične privlačnosti Donalda Trumpa, jer ako se sjećamo, Elon Musk je rekao nedavno kad je Trump bio izabran da mu je on najsimpatičniji, najprivlačniji, da ga voli onoliko koliko jedan heteroseksualni muškarac može voljeti drugog muškarca. A sada vidimo da glavni tajnik NATO-a ulijeće sa svojim poetičnim, sad već viralnim riječima i naziva ga 'tatice'.

Vidmarović ne dvoji da je rezultat summita velika pobjeda Trumpa.

- Da, to je definitivno. Trump je postigao to na drugačiji način od onog koji se možda očekivao. Amerika First nije značila izolacionizam, nego doslovno stavljanje Amerike na prvo mjesto ispred svih, ali uvijek na način da američki interesi budu snažno predstavljeni i nametnuti drugima. I tu je Trump napravio fantastičnu stvar jer on zapravo s minimalno sile, s maksimalno puno prijetnji, s maksimalno agresivnom retorikom i ponekad tim čestim zaokretima stvara kaos i sije paniku među saveznicima. Na kraju ga ljudi doživljavaju ozbiljno i postupaju u skladu s njegovim željama. Udar po Iranu je jedan veliki show, velika demonstracija baš u Trumpovu stilu.

O povećanju izdvajanja članica NATO-a za naoružanje Vidmarović je kazao: 

- Problem je u tome što povećanje vojnog proračuna pomaže onima koji su već imali veliki i razvijen proračun, a onima koji to nisu imali, ni deset posto neće pomoći. U toj konstrukciji jednostavno ne pali argument da će se svi jednako razviti i steći obrambeni kapacitet ako se proračun poveća. Poljskoj, koja je već na četiri posto, svako daljnje povećanje ide na ruku, a već imaju jake veze sa sa SAD-om i Južnom Korejom gdje nabavljaju oružje. Uglavnom, do zuba će biti naoružani, kao i Baltičke zemlje.

Kako u tom kontekstu stoji Hrvatska?

- Hrvatska je u specifičnom položaju jer je ovdje prijetnja uvijek tinjajuća, ona je psihološka, ali postoji. Stalno se spominje neki ekstremizam, Bosna i Hercegovina, potom prijetnja iz Srbije. Spominju se prijetnje koje dijelom jesu, ali dijelom i nisu stvarne i mi smo tu stalno u nekom limbu, nezadovoljni tom pozicijom. Sjećamo se naše vojne pobjede, Oluje, trenutka moći, a sada kao da Hrvatska više nije ta Hrvatska koja je bila iz devedesetih jer smo sve prepustili NATO-u. A što je NATO? To nisu neke posebne postrojbe, nego vojske država članica. Stvar je kompleksnija – nije to izdvajanje za NATO, već morate modernizirati vojsku, povećati je i ojačati. Vojni rok i ulaganja koja su u planu nisu loša jer je to pitanje i rasta ekonomije u određenom segmentu, dakle osim troška imate i povrat. Ako imate tvornice i tvrtke koje Hrvatska ima, sve što se nadovezuje na ratnu industriju, raste potražnja za novim zapošljavanjima i tehnologijama. Pametna politika tu može dosta toga iskoristiti. Potom dolazi pitanje održavanja na vanjskim tržišta. Pametna zemlja izvozi, ali ako se svi naoružavaju jednakim tempom, konkurencija će biti strahovita. Gdje se tu mala Hrvatska može probiti ako će svih 27 imati tvornice koje dobro rade?, napominje naš gost te ističe kako bi pravi potez bio pronaći strane partnere. 

- U Hrvatskoj postoji kapacitet za unapređenje i stvaranje novih proizvoda i dobro je tražiti strane partnere – primjerice Izrael. Naši sustavi mogu biti napredni, sustavi za detekciju kretanja, protuzračnu obranu, autonomni čamci, male podmornice, inovacije poput antiterorističkog robota sa štitom koji koristi specijalna policija u urbanim sredinama. Inovacije postoje, možda zahvaljujući Vladi, možda usprkos državi. Ako se država umiješa, mora pametno detektirati područja u koja ulagati. Imamo puno pametnih ljudi u IT-u i startupima - važan je razvoj vlastitih neuronskih mreža i sustava za komunikaciju između stožera i autonomnih letjelica. Time se minimizira mogućnost upada u mrežu i hakiranja.

Je li se Europa pod pritiskom Trumpa i prijetnji iz Rusije konačno probudila?

- Prava transformacija bila bi i kulturološka – drugačiji odgoj u vrtiću i školama, pravi vojni rok. Kombinirati progresivnu liberalnu ideologiju i logiku jačanja obrane je teško. Tko će ratovati? Starija društva ne žele pad životnog standarda zbog vojske. Najpovoljnija za rat su mlada društva s pravilnom demografskom piramidom. To mi nismo. Afganistan je primjer mladog društva spremnog za militarizaciju. Europa je udobna, pitanje je koliko se može vratiti na ono što ljudi sugeriraju da bi trebala biti, osim kroz radikalnu transformaciju. Putinova stara teza, kako je Europa sluškinja SAD-a, nesamostalna i marioneta, sada se pokazuje kao točna. Rusija se nada da se sa SAD-om može dogovoriti mimo volje EU-a. Europska unija je za njih "fly-over state". Poljska nije na staklenim nogama, konzervativna je, puno radi, nije upala u hedonizam, odlučna je. Francuska ima nuklearno oružje pa je to priča za sebe, Njemačka nema ništa i u simbolički je teškom položaju. Poljska se naoružava i ima trzavice s Njemačkom. Nije teško zamisliti budućnost u kojoj Poljska razgovara s Njemačkom s pozicije moći. Problematičan par su i Grčka i Turska, iako je Turska sada daleko jača. Logično je povezivanje Hrvatske, Albanije i Crne Gore u strateški vojni savez, potom i Italije, odnosno zatvaranje Jadrana. Takva partnerstva su korisnija od preglomaznog NATO-a jer se radi o zemljama koje su u našem području i koje također nisu velike te dijele slične probleme i razumiju naš kontekst. Dobro je imati jedan takav bilateralni ili trilateralni savez gdje je manje igrača, ali kojima više vjeruješ i s kojima se bolje povezati, kaže Vidmarović te dodaje: 

- Članak 5. povećava rizik jer svaka zemlja ima svoju percepciju prijetnje. Originalni NATO bio je moćniji. Motivacija širenja EU-a danas je političko-sigurnosna, nema više kriterija ljudskih prava, demokracije, ekonomije. Logika je "bolje sa nama nego da ih ugrabe Rusija ili Kina". 

Gdje je u toj priči Srbija? 

- Srbija prima novac iz pretpristupnih fondova EU. To je najveći pokazatelj da taj proces traje. Koliko Vučić otvara poglavlja i koliko će to trajati, to je pitanje srpskih institucija. No zadnjih desetak godina Srbija ide lagano u euroatlantskom smjeru, u smjeru suradnje sa SAD-om i to konkretne vojne i političke suradnje. Pri tome ne želi izgubiti ruski simbolizam i nekako prijateljstvo, no ono postoji isključivo zbog unutarnjih političkih motiva. To je dobro istraženo. Postoje znanstveni radovi o tome i.većinom Rusija Srbima služi za korist domaćih političara domaćih. On je inficiraju kada im paše i kada žele pobijediti na izborima, ali to se ne manifestira u stvarnoj suradnji tamo gdje je bitno, a u današnjem kontekstu je bitna sigurnost. Ako uđu u Europsku Uniju, i mi ćemo biti u savezu sa Srbijom iako to sada zvuči nemoguće.

U kontekstu povećanja ulaganja članica NATO-a u jačanje vojne snage i naoružavanja, Vidmarović na pitanje jesmo li bliže ratu ili miru odgovara: 

- Mislim da smo mi već zakoračili u treći svjetski rat koji po mojoj hipotezi ne mora biti koncentriran, krvav, sa sudjelovanjem velikog broja država na jednom konkretnom geografskom području kao što je to bio Drugi svjetski rat. Mi već sada imamo sve elemente genocida, imamo etnička čišćenja, razaranja infrastrukture i ratove. Ovo što vidimo, zasad je možda tek uvod, možda prvo poluvrijeme, no utakmica sigurno nije gotova. Rat više nije tabu. Rješavanje problema silom nije tabu civiliziranog svijeta, nego samo legitimni način diplomacije, jedini način koji je sada sada razumljiv. Diplomacija je mrtva, odnosno, diplomati su propali. Oružje je sada sredstvo diplomacije.