Ovo su borbeni zrakoplovi pete generacije, samo jedan od njih se dokazao u borbenim operacijama

U globalnoj utrci za zračnu nadmoć, borbeni zrakoplovi pete generacije postali su ključni element vojne doktrine vodećih svjetskih sila. Njihova superiornost ne leži samo u jednoj karakteristici, već u sinergiji naprednih tehnologija. Na čelu ove revolucije stoji američki Lockheed Martin F-35 Lightning II, zrakoplov koji je postao mjerilo za sve ostale. S više od 1000 isporučenih primjeraka u tri verzije (A, B i C), F-35 je jedini model koji je masovno operativan, borbeno dokazan i potpuno integriran u savezničke zračne snage diljem svijeta, od SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva do novih korisnika poput Grčke, Njemačke i Finske. Njegova snaga leži u sistemskom pristupu borbi, gdje zrakoplov djeluje kao leteći podatkovni centar, spajajući informacije s AESA AN/APG-81 radara, infracrvenih senzora DAS i elektro-optičkog sustava EOTS. Ipak, njegovu dominaciju prate i visoki troškovi vlasništva, procijenjeni na oko 75 milijuna eura po jedinici, te kompleksni logistički zahtjevi koji ga čine ovisnim o američkoj podršci.

S druge strane spektra nalazi se ruski Suhoj Su-57, kodnog imena "Felon", zrakoplov koji utjelovljuje spoj tehnoloških ambicija i industrijskih ograničenja. Predstavljen kao ruski odgovor na američke stealth lovce, Su-57 zadržava siluetu naslijeđenu od obitelji Su-27, stavljajući naglasak na iznimnu manevarsku sposobnost, omogućenu 3D vektoriranjem potiska. Međutim, njegova "stealth" komponenta ostaje predmet rasprava. S procijenjenim radarskim odrazom (RCS) većim od 0,1 m², što je značajno više od F-35 (ispod 0,005 m²), Su-57 se ne smatra istinski nevidljivim u zapadnom smislu. Razvoj programa bio je spor i opterećen problemima, uključujući pad prvog serijskog primjerka 2019. godine. Do danas je proizvedeno manje od 30 jedinica, a zrakoplovi se i dalje oslanjaju na privremene motore AL-41F1, dok se dugo očekivani motori nove generacije, "izdeliye 30", još uvijek razvijaju. Iako je Rusija najavila narudžbu 76 zrakoplova do 2028., taj cilj smatra se nerealnim, a izvozni uspjeh je izostao, osobito nakon što je Indija odustala od partnerskog programa.

U međuvremenu, Kina je postala sila na koju treba računati sa svojim lovcem Chengdu J-20 "Moćni zmaj". Kao prvi operativni zrakoplov pete generacije u Aziji, J-20 predstavlja ključni alat za projekciju vojne moći Pekinga u indopacifičkoj regiji. Njegov neobičan kanard-delta dizajn izaziva pitanja o radarskom potpisu, no Kina je uložila goleme resurse u njegov razvoj. S više od 250 proizvedenih primjeraka, J-20 je drugi najbrojniji program pete generacije na svijetu. Ipak, i on se suočava s tehnološkim preprekama, ponajprije s motorima. Prve serije ovisile su o ruskim motorima AL-31, dok se sada ugrađuju domaći WS-10C, no nijedan od njih ne omogućuje superkrstarenje – nadzvučni let bez naknadnog izgaranja. Razvoj namjenskog motora WS-15 kasni, što ograničava pune performanse zrakoplova. Iako se njegova fuzija senzora smatra inferiornom u odnosu na F-35, J-20 predstavlja rastući izazov, osmišljen primarno kao regionalni presretač dugog dometa čija je zadaća neutralizacija ključnih neprijateljskih zračnih resursa.

Dok se velike sile nadmeću, na scenu stupaju i novi igrači. Turska razvija svoj TAI TF Kaan, projekt rođen iz nacionalne ambicije nakon isključenja iz programa F-35. Kaan je svoj prvi let izveo u veljači 2024. godine s ciljem da zamijeni tursku flotu zrakoplova F-16. Iako je opremljen naprednom tehnologijom, njegove stealth sposobnosti su upitne jer ga pokreću američki motori General Electric F110, koji nisu dizajnirani za smanjenje radarskog i infracrvenog odraza. S druge strane, Japan je kroz projekt Mitsubishi X-2 Shinshin istraživao napredne tehnologije. X-2 nije serijski zrakoplov, već tehnološki demonstrator čija su saznanja ključna za razvoj budućeg japanskog lovca šeste generacije (GCAP), projekta koji se provodi u suradnji s Velikom Britanijom i Italijom.

Usporedba ovih zrakoplova ne može se temeljiti isključivo na tehničkim specifikacijama. Operativna stvarnost otkriva duboke razlike. F-35 jedini je model koji je masovno raspoređen, interoperabilan sa saveznicima i korišten u stvarnim borbenim operacijama od strane više država, uključujući Izrael i SAD. Njegova vrijednost dokazuje se na velikim međunarodnim vježbama poput Talisman Sabre, gdje američki, australski i japanski F-35 djeluju kao jedinstvena umrežena sila. Nasuprot tome, Su-57 je imao ograničenu "borbenu procjenu" u Siriji i Ukrajini, gdje je uglavnom djelovao iz sigurnosti ruskog zračnog prostora, lansirajući projektile dugog dometa. J-20, unatoč impresivnim brojkama, još uvijek nema nikakvog borbenog iskustva. 

Dok se peta generacija tek uspostavlja diljem svijeta, najnaprednije sile već gledaju u budućnost. Američki program NGAD (Next-Generation Air Dominance), iz kojeg je proizašao F-47, te europski projekti GCAP i FCAS, najavljuju dolazak šeste generacije. Ovi budući zrakoplovi integrirat će umjetnu inteligenciju, bespilotne pratitelje i usmjereno energetsko oružje. Testovi poput onog u Švedskoj, gdje je AI agent upravljao borbenim zrakoplovom Gripen u simuliranoj borbi, pokazuju da će sljedeća faza zračnog ratovanja biti definirana suradnjom čovjeka i stroja, osiguravajući da utrka za dominacijom na nebu nikada ne prestaje.