Gradnja novog stadiona u Maksimiru nije samo sportsko pitanje, to je ujedno i test urbanističke ambicije grada. Pitanje koje se pritom nameće nije trebamo li novi stadion, nego znamo li iskoristiti rijetku priliku da jedan projekt postane poluga šire urbane, društvene i identitetske promjene Zagreba. U gradu koji se mijenja sporo i oprezno, ovo je trenutak u kojem se odlučuje hoće li Maksimir ostati problem ili postati rješenje.
Problem Maksimira nikada nije bio samo stadion. Problem je izostanak dugoročne vizije i kontinuiteta u urbanističkom planiranju. Novi stadion ne može i ne smije biti izoliran objekt okružen asfaltom, improviziranim parkiralištima i prometnim čepovima. Riječ je o prostoru koji se proteže od Maksimirske šume na sjeveru do željezničke pruge na jugu – o iznimno vrijednoj urbanističkoj osi koja već desetljećima čeka jasno oblikovanu ideju. Promet, pješačke veze, javni trgovi, zeleni koridori, sportski i kulturni sadržaji koji žive svih 365 dana u godini trebali bi biti sastavni dio tog zahvata. Stadion može biti njegov motor, ali samo ako je dio promišljene cjeline.
Ovo je prilika generacije: može li Maksimir biti sportski Guggenheim
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Hrabra Hrvatska pružila odličan otpor malonogometnoj velesili i pokazala da pripada europskom vrhu
Iako su zvijezde futsala u Španjolskoj cijenjeni profesionalci, njihov financijski svijet i dalje je svjetlosnim godinama udaljen od astronomskih iznosa koji se vrte u velikom nogometu
Musk na ispitivanju zbog propagiranja krajnje desnice i pedofilije na X-u
Istraga je proširena kako bi uključila optužbe za pomaganje i poticanje na posjedovanje slika maloljetnika na kojima je prikazano njihovo seksualno zlostavljanje
Kreće nova era nuklearnog naoružavanja: Dvije najveće sile bez ikakvog ograničenja
Novi START (Strategic Arms Reduction Treaty), posljednji preostali sporazum o kontroli nuklearnog naoružanja između SAD-a i Rusije, od sutra i službeno prestaje vrijediti
Lani se vratilo od 15 do 20 tisuća naših ljudi, fokus nam je na povratku iseljenika
Intervju s ministrom demografije i useljeništva Ivanom Šipićem o demografskim problemima, povratku iseljenika, pronatalitetnoj politici, mjerama za stambeno zbrinjavanje mladih...
Kamo je nestao mir i što ostaje čovjeku u trajnoj uznemirenosti
Nije zgoreg ponoviti da mir, kao uostalom i sloboda, nije darovan. Njega se na pojedinačnom planu osvaja, uzima, trga iz grčevitog zagrljaja postavljenih zamki. Na pojedinačnoj razini kriza u nekim slučajevima potvrđuje prijateljstva i solidarnost, a u drugima vodi u teška razočaranja i trajne prekide odnosa
...zaista je lijepo vidjeti ovako afirmativan članak, pisan sa puno osjećaja i poznavanja problematike... može li Maksimir biti sportski Guggenheim... predivno rečeno, pa i mora biti, razlozi su jasni... radi se o mega građevini, velikog formata, i izuzetnog značaja, kao prostorni element, tako i kao mjesto urbanog i sportskog života i okupljanja, pa traži i svoj balans, ugodne vizure i smještaj... a sam je i mjesto predstavljanja svijetu naše Hrvatske, Stadion je i kulturološko i civilizacijsko pitanje jedne države, i našeg predstavljanja svijetu kao jedne od vodeće svjetske nogometne zemlje, slobodno kažem i viceprvaka svijeta... nogomet je danas postao i od velikog globalnog uticaja i predstavljanja... uz današnji i tehnološki razvijen način života, nogomet se kao najpopularniji sport toliko izdigao tako da su Stadioni nužno postali Arene, dakle centri sa puno garaža, trgovina, restorana, barova, kina, zatvorenih i grijanih tribina, idealnih terena, velikih popratnih ekrana, a to sve danas preduvjetuje dolazak navijača, odnosno obiteljski i prijateljski cjelodnevni provod i potrošnju, sve popraćeno sa navijačkim uzbuđenjem i zabavom, dakle ostvarenje uvjeta koji donose puno veću ugodu i doživljaj, te i sami prestiž nego gledanje doma pred TV-om, zato nam je nužno potrebna u glavnom gradu takva nogometna Arena... o prezentiranju Hrvatske u svijetu i postizanju uvjeta za još bolji napredak ne treba niti govoriti...