U nekim mirnim i dosadnim vremenima možda se i ne bismo trebali previše opterećivati pitanjem ima li vojna obavještajna služba ravnatelja ili nema. Zemlja s našim nasljeđem odvratnih zloupotreba i političke instrumentalizacije obavještajnih agencija, osobito 1990-ih i početkom 2000-tih, trebala bi biti sretna što se ne mora previše baviti takvim temama. Nestanak tajnih službi i špijuna iz javnog fokusa posljednjih godina zasigurno je znak određenog demokratskog napretka. Sjećamo se vremena u kojem su vojni i civilni obavještajci bili jako važni i medijski eksponirani, o čemu su svjedočile stalne afere koje su tih dana svakodnevno curile iz obavještajnog sektora, ali i obavještajnog podzemlja, što je upućivalo na činjenicu da tajne službe u to vrijeme nisu bile pod parlamentarnim nadzorom. Nije slučajno da čelna mjesta u ključnim odborima za nadzor obrambenog resora i obavještajnih službi – odboru za obranu i odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost – uvijek pripadaju opoziciji, s obzirom na to da je u demokraciji parlamentarni nadzor, osobito u tim resorima, krucijalan, zato što je jedino tako moguće osigurati kakvu-takvu kontrolu sektora koji uvijek ima tendenciju raditi izvan nadzora.
Ostavljanje VSOA-e bez čelnika nije samo ugrožavanje nacionalne sigurnosti, to je kriza zdravog razuma
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Nismo više na tehnološkom dnu, no pravi ispit za robote je povećanje produktivnosti
Može li Hrvatska napredovati i kao proizvođač? Zasad smo prije svega kupci tehnologije koju primjenjujemo u vlastitoj proizvodnji
Pivo, nogomet i empatija umjesto tehnokratskog jezika: Kako je Burnham 'okrenuo' Britaniju u samo tri mjeseca
Burnham voli glazbu, nogomet, pubove i druge stvari iz svakodnevnog života, što je u suprotnosti s njegovim elitističkim i bogatim prethodnicima
Za koga se gradi stadion – za elitne arhitektonske krugove, japanske turiste ili navijače?
Dok čitava Europa već trideset godina gradi kompaktne, zatvorene i akustične arene u kojima se stvara efekt "kotla" i zadržava navijački zanos, struka je u Zagrebu odlučila učiniti upravo suprotno
Baština nije nešto nepomično što samo čuvamo iza stakla, ona može postati početna točka za nešto novo
Jedna od najpoznatijih makedonskih umjetnica Marija Miloševska nedavno je na Murteru predstavila svoj novi projekt nazvan "Filigranski arhipelag 249°", u sklopu 29. Dana latinskog idra, tradicionalne manifestacije posvećene maritimnoj baštini, drvenim brodovima i jedrenju s latinskim jedrom. Tim povodom razgovarali smo s autoricom, rođenom 1982. u Skoplju, gdje i danas živi i radi. No dio njezinih obiteljskih korijena vodi upravo prema šibenskom kraju. Njezina baka Marija bila je Hrvatica, podrijetlom iz Podina kod Šibenika, dok je majka rođena u Bjelovaru. Povezanost s ovim prostorom stoga nije samo umjetnička i istraživačka, već i duboko osobna
O predsjednicima Republike koji su ponovo poželjeli biti premijeri
Dogodila se činjenica da u Hrvatskoj imamo predsjednika koji je pokušao nešto što nije čak ni ruski predsjednik Vladimir Putin, a sada ni Vučić
Slučajni psihopat već niz godina ugrožava sigurnost države, kao najgori premijer na svijetu doveo je državu pred bankrot, na rub propasti, a sada kao najgori predsjednik na svijetu i sve to zahvaljujući antihrvatskim medijima.