Ostala sam bez posla i u pedesetoj postala - dadilja

Rezultati upisa u vrtiće nisu još poznati u svim gradovima (u Zagrebu će se znati tek 15. lipnja), ali sve je jasnije da mjesta neće biti za otprilike 5000 malenih. Mnogi roditelji bez baka, teta ili sličnog servisa neće imati izbora. Preostaje im – dadilja.

Kako je naći i tko su žene koje se tim poslom bave? Pri izboru roditeljima mogu pomoći kratki savjeti psihologa koji im kao minimum savjetuju neka se o potencijalnoj dadilji raspitaju kod njezina prethodnog poslodavca, zatraže da ona prepriča neke situacije s čuvanjem djece, makar to bilo i rodbinsko iskustvo, te joj dopuste da se malo pozabavi djetetom.

Samo dobar dojam
Novopečena dadilja Jasna, kao i većina dadilja, posao je dobila samo na osnovi prvog dobrog dojma. Dulje od jednog desetljeća bila je zaposlena u uredu velike građevinske tvrtke u Zagrebu, imala je svoj stol i telefon i nije ni sanjala da će jednom tuđoj djeci mijenjati pelene. Kad se tvrtka raspala, urušio joj se i život.

– Ostala sam bez prihoda, bez znatnije ušteđevine, u podstanarstvu. Nekoliko prijatelja priskakalo mi je upomoć u najtežim danima. Nikad više nisam našla stalan posao, a u tih petnaest godina radila sam sve što sam mogla; peglala po kućama i prodavala stanove – priča Jasna koja se sada, u pedesetoj, prvi put okušala kao dadilja.

Toga se prije nije laćala, kaže, jer je smatrala da nema dara za djecu.

– Sada mi je taj posao iskrsnuo neočekivano, ali učinio se zgodnim. Curici su dvije godine, čuvam je četiri dana u tjednu, a plaća je 3500 kuna – otkriva nam naša sugovornica.

Hoće li se Jasna i skrasiti kao dadilja? To je zanimanje u nas najčešće privremeno, sve dok se malo ne podeblja mirovina i popravi kućni budžet ili dok se ne završi fakultet... A često sve dok se, nakon otkaza, dadilja “na određeno” ne vrati u radnu kolotečinu.

– I ja sam mislila da ću biti dadilja privremeno, koji mjesec, najdulje godinu dana, dok opet ne nađem posao. A, evo, već deset godina čuvam djecu i pomažem u kućnim poslovima. Promijenila sam nekoliko obitelji. Sada mjesečno zaradim 3500 kuna. No, to mi ne bi bilo dovoljno kad poslijepodne i vikendom ne bih čistila kod nekoliko obitelji, a bavim se i šivanjem – priča Darinka.

Po satu 35 kuna
Poslom dadilje sigurno se neće obogatiti. Hrvatska stvarnost daleko je od američkih priča u kojima se dobre dadilje plaćaju suhim zlatom. U nas se, ako je riječ samo o čuvanju djece – najčešće u dobi od šest mjeseci do dvije godine – obično zarađuje od 1500 do 2500 kuna mjesečno.

Ako angažman uključuje i kuhanje, spremanje i sl., česta je plaća 3500 kuna. Ima, naravno, i plaća od pet ili šest tisuća kuna, ali to je ipak rjeđe. Pravilo je da se za puni mjesečni angažman plaća paušalno, a povremeno čuvanje – po satu. Nekoliko povremenih dadilja kazuje da po satu naplaćuju 35 kuna. Iako je posao dadilje relativno tražen – kojoj mami ne bi dobro došla dadilja barem na koji sat? – u posljednje je vrijeme potražnja jenjala.

– Ove smo godine imali 130 oglasa u kojima su se tražile dadilje, pri čemu dva oglasa za inozemstvo. U odnosu na lani broj oglasa za dadilje ponešto se smanjio. Nismo iznenađeni, ove godine zbog gospodarske krize ponuda poslova općenito stagnira – kaže Martina Lovrić, voditeljica promocije i eksternih komunikacija portala MojPosao.

– Zahtjevi su različiti. Osim dadilja koje se traže za puno radno vrijeme, često se traži osoba koja treba samo preuzeti dijete iz vrtića i pripaziti ga koji sat. Ili se pak traži čuvanje u večernjim satima. Katkad roditelji trebaju dadilju koja će im biti na raspolaganju i za putovanja, a prilično je tražena i kombinacija dadilje i kućne pomoćnice.