Orbán progovorio nakon poraza, iznenadio pričom o Hrvatskoj

Hrvatsku je volio i prije, ali tek ju je s mora, kaže Viktor Orbán, doista otkrio. Bivši mađarski premijer u velikom intervjuu za tabloid Blikk iznenađujuće mnogo govorio upravo o Hrvatskoj, jedrenju njezinom obalom i svijetu koji mu je, kao čovjeku odraslom daleko od mora, nekada bio potpuno stran. Sve je počelo gotovo slučajno. Jedan bivši mađarski veleposlanik u Bruxellesu, koji je prije toga bio na mandatu u Hrvatskoj, rekao mu je da za njega nema ljepše zemlje od Hrvatske. Orbán mu je odgovorio da je i sam voli, a onda je dobio savjet: mora je vidjeti s mora.

– Tko Hrvatsku nije vidio s mora, nije vidio njezinu pravu ljepotu – prepričao je riječi bivšeg diplomata. Poslušao ga je i, kaže, odmah se zaljubio. Otada je jedrio samo u Hrvatskoj. Velike jahte ga ne zanimaju, previše ga odvajaju od mora i više ga podsjećaju na plutajuće hotele. Bira male jedrilice, na kojima ih je obično troje ili četvero. Prijatelji se izmjenjuju, a povremeno im se pridruži netko iz obitelji. – Veliki brod je hotel, mala jedrilica je kamp. A ja volim divlje kampiranje –  kazao je. Našao je skipera koji izvrsno govori mađarski i ne voli klasičan turistički pristup. Pravilo je da je odmor gotov ako pramac jedrilice dotakne beton u luci. Zato u luke ne ulaze, ostaju na bovama, bacaju sidro i sklanjaju se u uvale. Orbán je odrastao u dolini Váli, uz potok koji se može preskočiti, i kaže da mu nekada nije ni palo na pamet da se može živjeti na vodi. Danas bi, da ima dovoljno vremena, brodom obišao cijelu obalu Sredozemlja, tragovima grčke i rimske civilizacije. 

Tri mjeseca nakon travanjskog izbornog poraza Orbán je prvi put stao pred veću javnost u Tusnádfürdőu, govorio je o porazu Fidesza, novoj vlasti, pogreškama koje je napravio i vlastitoj političkoj budućnosti. Od travnja se, kaže, osjeća lakše, izvana i iznutra. Tvrdi da danas radi više nego dok je bio premijer, ali više nema obveze koje su mu određivale svaku minutu. Pogled na Mađarsku nakon njegova odlaska s vlasti mnogo je manje rasterećen. Birači sadašnje vlade, tvrdi, žive u svijetu iluzija. Izvan vlasti ne može procijeniti zna li sama vlada kakva je stvarnost ili i ona živi u istom svijetu, ali smatra da su očekivanja nakon izbora daleko od onoga što pokazuju brojke i gospodarski procesi. – Svi u euforiji očekuju da će vrlo brzo sve biti bolje. A stvarnost je da ćemo krvariti samo da sačuvamo ono dokle smo stigli, da ne bude gore. To će biti naša sudbina u sljedećem razdoblju – govori. 

Vlastiti poraz nije predvidio. Nije ga isključivao, ali je više vjerovao u pobjedu. Da je procijenio da Fidesz ima ozbiljne izglede izgubiti izbore, kaže, napravio bi jednu ili dvije promjene kojima se poraz možda mogao izbjeći. Jednu vidi vrlo jasno: nakon europskih izbora trebao je shvatiti da ga mladi više ne slušaju, da do njih ne dopire, možda im je i dosadio i da žele nešto drugo. Trebalo je mijenjati stranku i pomladiti je još prije parlamentarnih izbora. No - nije. – Mislio sam da to može pričekati do 2030. To je bila pogreška. Trebao sam to bolje predvidjeti –  nastavlja. 

Za 2030. nije planirao samo pomlađivanje stranke. Tada se trebala dogoditi cijela generacijska smjena, promjena vodstva i obnova Fidesza. Izborni rezultat prisilio ga je da taj proces otvori četiri godine ranije. A poraz ne pripisuje samo vlastitim pogreškama. Birači su, kaže, željeli promjenu. Novu vlast naziva eksperimentom kakvog u Mađarskoj dosad nije bilo, vrlo rizičnim, ali smatra da su ljudi toga bili svjesni. Možda im se lagalo o činjenicama, kaže, ali znali su da promjena nosi rizik. I prihvatili su ga. 

– Možda je promjena rizična, ali ipak pokušajmo, neka dođe netko drugi. To je bilo u ljudima i zato smo izgubili izbore – sumira.  Orbán, međutim, sumnja da je ono što se dogodilo nakon izbora ono što su ti isti birači htjeli. Ne vjeruje da su željeli nasilnost i agresivnost u politici, niti da su glasali za narušavanje mira u zemlji ili političku samovolju. 

– Mislim da su prije svega glasali za bolji gospodarski život. A njega nema - nastavlja. Promjena vlasti promijenila je i njegov plan za Fidesz, ali i njegovu osobnu poziciju. Od svibnja nije u parlamentu. Odluku nije, kaže, donio prije izbora. Ona je posljedica poraza. - Izgubio sam izbore. I nakon izbornog poraza morao sam se zapitati: što sada ima smisla? –  pita se.  U parlamentu nije vidio smisao. A zatim je objasnio i zašto. Razlog je: Péter Magyar. – Poznavao sam novog premijera jer dolazi iz naših redova - kaže.  Mislio je, kaže, da će s njim biti teško smisleno razgovarati i da je upitno hoće li u parlamentu uopće biti prostora za ozbiljan dijalog.  – Vidim da nisam pogriješio jer, nažalost, nije moguć. Tog čovjeka može se samo trpjeti – iznosi bivši premijer

Orbán ne želi, kaže, sa svojim iskustvom sjediti u parlamentu samo zato da bi podnosio ono što se ondje događa. Želi biti ondje gdje može nešto oblikovati, utjecati na događaje, nešto graditi, ulagati energiju i biti koristan zemlji. Parlament prepušta mlađima. Ondje mogu voditi političke bitke, "pokazati lavlje kandže", dokazati da su dobri, snažni i hrabri. – Za to je parlament danas dobar. Za smislen dijalog, nažalost, nije  – dodaje.

Generacijska smjena tako je počela ranije nego što je Orbán planirao, ali bez njegova odlaska iz Fidesza. Na pitanje koliko će još ostati na čelu stranke odgovara – dok bude mogao. I dok mu ljudi ne kažu da je "starac već umoran od savjetovanja" i da bi bilo bolje da ostane kod kuće. Možda će, kaže, jednom doći trenutak kada će mu zahvaliti i poručiti da im njegovi neželjeni savjeti više nisu potrebni te da bi trebao uživati u zasluženom miru. – Ali taj trenutak još nije došao –  ističe.

Civilni život ipak može zamisliti. Ima šestero unučadi i nada se da će ih biti još. Rado bi radio u nogometnoj akademiji koju je osnovao, a razmišljao je i o sveučilišnom radu. Majka mu je bila pedagoginja, a kaže da i sam voli predavati.  Na odmoru mu trebaju kupaće i knjiga. Trenutačno među tri knjige koje je ponio ima dvotomnu povijest Drugog svjetskog rata, američko čitanje rata koje se razlikuje od onoga na koje je navikao u Mađarskoj.  Poraz je, međutim, još preblizu da bi ga promatrao hladno. Za to, kaže, mora proći vrijeme.

– Boli. Gorak je. Mogao si pobijediti, a izgubio si. Posao počinje kada pobijediš. Pobjeda nije kraj nečega, nego početak. Tada možeš početi raditi. Kao što ni poraz nije kraj nečega, nego početak nečeg drugog  – zaključuje sada bivši, ali još najdugovječniji mađarski premijer.